FAKULTET PRAVNIH NAUKA
SEMINARSKI RAD
DOZVOLA ZA ZAKLJUČENJE BRAKA
STUDENT:
MENTOR:
Slađana Stojić Doc. dr Mirjana Željković
Bijeljina, 2016. godine
1. ZAKONSKA OBILJEŽJA BRAKA
Porodični zakon Republike Srpske definiše brak kao zakonom uređenu zajednicu života žene i
muškarca. Iz ove definicije proizilaze osnovna obilježja braka:
Brak je zakonom uređena zajednica - zakon određuje način nastanka, sadržaj, te način
prestanka braka. Brak je zajednica života muškarca i žene. Različitost polova je bitna
pretpostavka za zaključenje braka. Ako ona nije ostvarena brak je ništav. Brak je monogam jer
ga čini zajednica „žene i muškarca“, tj. kao što iz upotrebe jednine proizilazi- jedne žene i
jednog muškarca. U braku se zadovoljava čitav niz potreba bračnih drugova: emotivnih,
intimnih, rađanje i podizanje djece, etičkih, moralnih i ekonomskih potreba. Zbog obilja prava
i dužnosti u braku, normirane su samo one najznačajnije, dok je veći broj ostavljen bračnim
drugovima da se o njima sporazumijevaju. Svaka druga zajednica života, iako ispunjava ostale
uslove, ne predstavlja brak nego vanbračnu zajednicu ili je takav brak nevažeći.
2. OSNOVNE PRETPOSTAVKE ZA ZAKLJUENJE I PUNOVAŽNOST
BRAKA
Međunarodna povelja o pravima čovjeka iz 1948. godine propisuje sljedeće:
1. Punoletni muškarci i žene, bez ikakvih ograničenja u pogledu rase, državljanstva ili vere,
imaju pravo da sklope brak i da zasnuju porodicu. Oni su ravnopravni prilikom sklapanja
braka, za vreme njegovog trajanja i prilikom njegovog razvoda.
2.
Brak se zaključuje samo slobodnim i potpunim pristankom lica koja stupaju u brak.
3.
Porodica je prirodna i osnovna grupna jedinica društva i ima pravo na zaštitu od strane
društva i države.
1
Od trenutka kada postanu sposobni za brak muškarac i žena imaju pravo da stupe u brak i
zasnuju porodicu prema nacionalnim zakonima kojima se regulira ostvarivanje ovog prava.
2
Porodični zakon Republike Srpske predviđa 3 grupe uslova za sklapanje braka i to:
1. Uslovi za postojanje braka ili bitni uslovi;
2. Uslovi za punovažnost braka koji su negativno definisani i predstavljaju smetnje za
zaključenje braka;
3. Uslovi koji zabranjuju zaključenje braka, tzv. bračne zabrane.
2.1. USLOVI ZA POSTOJANJE BRAKA (BITNI USLOVI)
Ovi uslovi normirani su u Porodičnom zakonu RS, prema kome brak zaključuju dva lica
različitog pola saglasnošću slobodno izjavljenih volja pred nadležnim opštinskim organom
uprave.
3
Prema tome, da bi brak postojao, u našem pravu moraju biti ispunjeni sledeći uslovi:
Različitost polova-
Različitost polova budućih braćnih supružnika je jedan od bitnih elemenata
braka. Brak mogu zaključiti samo dva lica različitog pola, žene i muškarca, a ne i lica istog
1
Univerzalna deklaracija o pravima čoveka, član 16. Deklaracija o pravima čovjeka usvojena i proklamovana od
strane Generalne skupštine rezolucijom 217A (III) od 10. decembra 1948.
2
Konvencija o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, Rim, novembar 1950, član 12.
3
Porodični zakon Repubike Srpske (Službeni glasnik Republike Srpske, broj 54/02), član 14.
4
pola. Da li je ova pretpostavka ispunjena provjerava matičar u postupku zaključivanja braka.
Zaključenje braka između lica istog pola moglo bi se desiti u slučaju zaključenja braka sa
pravim hermafroditom. Ako je u pitanju prividni (lažni) hermafrodit, brak bi se eventualno
mogao poništiti zbog zablude o bitnoj osobini bračnog druga.
Saglasnost volja odnosno slobodan pristanak lica koja zaključuju brak-
Da bi brak punovažno
nastao budući bračni supružnici izjavljuju volju. Načelno se pristanak daje lično, mada zakon
predviđa da u slučaju postojanja opravdanih razloga jedan bračni drug bude zastupan, odnosno
da izjavu da putem opunomoćenika. Pitanje postojanja opravdanih razloga ocjenjuje nadležni
organ u svakom konkretnom slučaju. Punomoć mora biti ovjerena, a njena važnost vremenski
je ograničena na 90 dana od dana ovjeravanja. Izjave oba bračna druga moraju dati izričito.
Samo ukoliko se radi o gluhonijemoj osobi, izjava može biti data konkludentnim radnjama.
Izjave moraju biti podudarne, dakle pristanak mora biti po sadržaju istovjetan. Iz same prirode
stvari proizilazi da se izjave moraju dati istovremeno, odnosno sukcesivno, što isključuje
mogućnost davanja izjava odvojeno u dužem periodu.
Zaključenje braka pred nadležnim organom
- Izjava bračnih drugova mora biti data pred
nadležnim organom i na način predviđen Zakonom. Nadležan je organ uprave koji je nadležan
za vođenje matičnih knjiga. Posljedica povrede stvarne nadležnosti je nepostojeći brak.
Zakonom nije propisana mjesna nadležnost, pa bračni drugovi imaju neograničeno pravo
izbora mjesta na kome će zaključiti brak.
2.2. SMETNJE ZA ZAKLJUČENJE BRAKA
Smetnje za zaključenje braka su činjenice ili okolnosti koje ometaju zaključenje punovažnog
braka. To su relevantne pravne činjenice koje postoje u momentu zaključenja braka, a imaju za
posljedicu ništavost braka. Brak je punovažan ako su bračne smetnje prestale prije zaključenja
braka ili su nastupila posle zaključenja braka.
4
Porodični zakon Republike Srpske predviđa
slijedeće bračne smetnje: fiktivni brak, nedostatak volje, bračnost, duševna bolest, duševna
nerazvijenost i drugi razlozi koji dovode do nesposobnosti za rasuđivanje, srodstvo i
maloljetstvo.
U pravnoj teoriji bračne smetnje se klasifikuju na:
a)
Otklonjive i neotklonjive.
Otklonjive su one za koje sud može dati odobrenje za
zaključivanje braka, ali samo u Zakonom predviđenim slučajevima. U našem pravu to su
maloljetstvo i srodstvo po tazbini. Sve ostale smetnje su neotklonjive.
b)
Trajne i privremene.
Trajne mogu prestati samo smrću. To je npr. krvno srodstvo koje ne
može prestati niti se može raskinuti. Sve ostale bračne smetnje su privremene.
c)
Apsolutne i relativne.
Apsolutne smetnje onemogućavaju zaključenje braka sa bilo kojim
licem. To su bračnost, nesposobnost za odlučivanje i maloljetstvo. Relativne bračne smetnje
onemogućavaju zaključenje braka samo sa određenim licem (srodstvo).
Fiktivni brak
-
O fiktivnom braku se radi ako se prilikom zaključenja braka bračni drugovi
očituju da žele zaključiti brak, a oni to ustvari ne žele, već nastoje ostvariti neki drugi cilj
(npr.stambeno, penziono ili neko drugo pravo). U takvom slučaju riječ je o bračnoj smetnji u
4
Ilija Babić, Porodično pravo, Bijeljina 2007., str. 49
5
