Mala i srednja preduzeća u privredi BiH
2
MALA I SREDNJA PREDUZEĆA U PRIVREDI BIH
Završni (diplomski rad)
3
SADRŽAJ
Karakteristike i prednosti malih i srednjih preduzeća..........................................9
Razvoj malih i srednjih preduzeća u Bosni i Hercegovini..................................12
Položaj malih i srednjih preduzeća u Bosni i Hercegovini........................................13
Strategija razvoja sektora malih i srednjih preduzeća u Bosni i Hercegovini............15
Finansijska podrška malih i srednjih preduzeća u Federaciji BiH.............................16
Biznis inkubatori u funkciji razvoja malih i srednjih preduzeća........................20
2. OGRANIČENJA I PREDNOSTI MALIH I SREDNJIH PREDUZEĆA U BOSNI I
Problemi i ograničenja u razvoju malih i srednjih preduzeća u BiH.........................23
Analiza malih i srednjih preduzeća u Bosni i Hercegovini........................................25
Značaj finansijske podrške razvoju malih i srednjih preduzeća.................................26
Prednosti malih i srednjih preduzeća u Bosni i Hercegovini.....................................28
3. STRATEGIJA RAZVOJA MALIH I SREDNJIH PREDUZEĆA U BOSNI I
4. KONKURENTNOST BOSNE I HERCEGOVINE..........................................................37
Globalizacija i uloga transnacionalnih kompanija (TNK).........................................40

5
te ekonomskoj i socijalnoj povezanosti. Prema predviđanjima stručnjaka, i u proširenoj
Evropskoj uniji, mala i srednja preduzeća će i dalje biti ključ za ostvarenje rasta, konkurentnosti
i otvaranja novih radnih mjesta. U ovom radu ću pokušati odgovoriti na neka pitanja, vezana za
mala i srednja preduzeća, kao što su: šta su mala i srednja preduzeća, koliko ih ima i kakav je
njihov tretman u našem okruženju, prednosti i nedostaci, važnost malih i srednjih preduzeća u
zemljama u tranziciji, ekonomski značaj malih i srednjih preduzeća, koja je organizaciona
struktura pogodna za mala i srednja preduzeća, način uređenja proizvodnje u malim i srednjim
preduzećima i slično, te koje su prednosti i ograničenja MSP-a u BiH. Uopšteno se može reći da
zaostajanje u razvoju malih i srednjih preduzeća u BiH ima istorijsku kategoriju. Ono počinje sa
vrlo sporim priznavanjem uloge i značaja malog biznisa u ekonomiji ove zemlje. Razlog je za to
činjenica da se u toku cijelog predratnog perioda privredna struktura zemlje zasnivala na
velikim kompanijama i složenim integriranim privrednim sistemima. Socijalistički model
ekonomije negirao je privatno vlasništvo, biznis i slobodno preduzetništvo i u tom kontekstu ne
samo da taj sektor nije podržavan sistemskim mjerama, već je istim tim mjerama i ograničavan.
Nakon rata, međutim, u stručnim i političkim krugovima prilično je dugo trajao sukob teza u
smislu da li je potrebno insistirati na predratnoj privrednoj strukturi i u tom kontekstu staviti u
prvi plan velike privredne sisteme ili uvažiti ulogu i značaj malih i srednjih preduzeća i ostvariti
procese podrške njihovog razvoja po modelima koji su prepoznatljivi u razvijenim zemljama. U
tom smislu može se reći da BiH ne predstavlja tipičan primjer razvoja malih i srednjih
preduzeća za zemlju u procesu postsocijalističke ekonomske tranzicije. Nepostojanje jasnog
opredjeljenja trajalo je dugo, a mala i srednja preduzeća kao faktor razvoja zemlje ubrzano
dobijaju značaj zahvaljujući pozitivnom uticaju međunarodne zajednice, uticaju iskustva
susjednih zemalja i manjeg broja stručnjaka i političara. Može se reći da danas postoji
konsenzus i ekonomista i političara da je podrška malim i srednjim preduzećima u svim
segmentima željena smjernica budućeg ekonomskog razvoja BiH. Druga nezaobilazna
činjenica koja je negativno uticala na razvoj malih i srednjih preduzeća jest sporost procesa
privatizacije i tranzicije ekomomije BiH ka ekonomiji tržnog karaktera. Budući da tranzicija
dovodi u prvi plan preduzetništvo i samozapošljavanje po pravilima tržišne ekonomije, postaje
sasvim vidljivo da će rezultati tranzicije pozitivno, uticati na razvoj malih i srednjih preduzeća.
Treći važan faktor vezan je uz nekonzistentnost ekonomske politike i zakonskih mjera na nivou
BiH, jer su strateški pristup, zakonski okviri i drugi instrumenti razvitka malih i srednjih
preduzeća do sada uspostavljani na isključivo entitetskim okvirima, bez odgovarajuće
koordinacije i usaglašavanja na nivou države.
6
1. POJAM MALIH I SREDNJIH PREDUZEĆA
1.1.
Mala i srednja preduzeća, definicija i značaj
Postoji veoma mnogo različitosti u definisanju malih i velikih preduzeća. Tako dolazi do
situacije da postoje različita poimanja šta su mala i srednja preduzeća zavisno od toga koja se
država posmatra. Tako postoje definicije MSP-a iz Sjedinjenih država, EU i Japana, a manje
razvijene države uglavnom preuzimaju te definicije. U EU postoje takođe različite definicije od
države do države ali se i na nivou EU radi na stvaranju jedinstvene definicije. U svakom slučaju
izvori definisanja su vladine institucije, komisije i razne preduzetničke asocijacije, a različitosti
se javljaju i zavisno od branše u kojoj preduzeća posluju. Dugo vremena se u EU malim
preduzećem smatralo ono koje zapošljava do 100 radnika. Uz to se malom privredom ili malim
poslovima mogu smatrati svi oni mali poslovi koji nisu dominirajući u svojoj branši i nemaju
monopolsku poziciju a ni takve tendencije. U novije vrijeme ovom problemu se pristupa
kompleksnije i nastoji se iznaći definicija za čitavu EU.
O ulozi, značaju i funkcionisanju malih
i srednjih preduzeća u našoj naučnoj ekonomskoj literaturi, intenzivnije počinje da se piše tek
osamdesetih godina prošlog vijeka. Mala i srednja preduzeća doprinose ukupnom bruto
društvenom proizvodu EU sa 60% i obezbjeđivala su, uoči primanja najnovijih članica, preko
80 miliona radnih mjesta (Jevtić, 2010). To konkretno znači da je u sektoru malih i srednjih
preduzeća zaposleno dvije trećine zaposlenih od ukupnog broja zaposlenih u privatnom sektoru
u EU. I u proširenoj Evropskoj Uniji, male firme će i dalje biti ključ za ostvarenje rasta,
konkurentnosti i otvaranje novih radnih mjesta. Prilikom izbora kriterijuma za klasifikaciju
malih i srednjih preduzeća, najčešće se polazi od :
a) Statičkog,
b) funkcionalnog i
c) institucionalnog (svojinskog ) kriterijuma.
Statički kriterijum polazi od statičkog obilježja privrednih subjekata kao što su: veličina
imovine, godišnji prihod od prodaje, broj zaposlenih, obim ostvarene proizvodnje, nivo
tehničke opremljenosti i sl. Broj zaposlenih ima najviše prednosti u odnosu na druge
kriterijume, između ostalog zato što je :
a) otporno na inflaciju,
b) nije pod uticajem kupovne moći dolara,

8
200 radnika. Uz to takve firme trebalo bi da imaju malo učešće na svom tržištu, da njima
upravlja sam vlasnik, da su nezavisne i nepodržavane od velikih firmi. Postavljeni kvantitativni
limiti bili su: proizvodne firme do 200 zaposlenih, trgovina na malo do 50.000 funti,
građevinarstvo do 25 zaposlenih. Pozitivne posljedice ove klasifikacije bile su u iznalaženju
puteva njihovog finansiranja i oporezivanja i unapređivanja njihovog rada.
Za Francusku se ne
može smatrati da je postavljena prava definicija malog biznisa jer ona definicija koju su oni
postavili uključuje otprilike oko 90% firmi koje zapošljavaju ispod 10 radnika. Međutim za
potrebe oporezivanja i vladinih inicijativa za podršku utvrđivano je mjerilo veličine biznisa
prema broju zaposlenih:
a) manje od 10 zaposlenih (mikropreduzeća);
b) 10-40 zaposlenih (mala preduzeća);
c) 50-500 zaposlenih (srednja preduzeća);
d) preko 500 zaposlenih (velika preduzeća);
U Francuskoj se prag od 50 zaposlenih smatra izuzetno važnim jer već na tom nivou se
uspostavljaju pune obligacione norme u vezi sa zaposlenima i zapošljavanjem. U Njemačkoj su
definisanja u velikoj mjeri slična ali i sa nekim razlikama. Koriste se kvantitativni i kvalitativni
faktori. Kvantitativni faktori: broj zaposlenih i obim godišnjeg prometa:
a) mala preduzeća, do 50 zaposlenih, obim prometa do 2,5 miliona €;
b) srednja od 50 do 100 zaposlenih, obim prometa 2,5-5,5 miliona €;
c) velika, više od 100 zaposlenih, obim prometa veći od 5,5 miliona €).
Zajednička definicija MSP-a na nivou Evropske Unije, od ključne je važnosti, pošto se ona
koristi kao osnova za odluke u zakonodavstvu EU o državnoj pomoći i strukturnim fondovima.
To znači da različite kategorije malih i srednjih preduzeća (mikro, male i srednjefirme) moraju
biti definisane na način koji garantuje ekonomsku pravednost, odnosno kojim firmama daje
pravnu sigurnost, dok upravnim sistemima zemalja članica omogućava laku primjenu. Unutar
Evropske Unije, prva zvanična definicija malih i srednjih preduzeća donesena je 03. aprila
1996. godine.
U martu 2000.godine, tokom Samita šefova vlada Evropske Unijeu Lisabonu,
sektor MSP-a je označen kao jedan od stubova u postizanju cilja da Evropska Unija postane
“najkonkurentnija i najdinamičnija privreda u svijetu do 2010.godine”. U junu 2002.g. lideri
Avlijaš R.: Preduzetništvo i menadžment malih i srenjih preduzeća, Univerzitet Sinergija Beograd, Beograd,
2008;
Dostić, M.: „Menadžment malih i srednjih preduzeća“, Ekonomski fakultet univerziteta u Sarajevu, Sarajevo,
2003;
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti