TRANZICIJA/TRANSITION

Časopis za ekonomiju i politiku tranzicije / Journal of economic and politics of Transition Godina XIX

Vitez-Tuzla-Zagreb-Beograd-Bukurešt, 2017. Br. 40

Predhodno priopćenje

Emira Kozarević

•

Meldina Kokorović

•

Mirnesa Baraković Nurikić

UPRAVLJANJE RIZICIMA U BANKAMA I

MIKROKREDITNIM ORGANIZACIJAMA U BOSNI I

HERCEGOVINI – KOMPARATIVNA ANALIZA

JEL klasifikacija:

G21, G32

Sažetak

U svijetu koji se neprestano mijenja, finansijske institucije naučile su da je razborito

biti spreman za neočekivane događaje, odnosno rizike koji se često puta pojave iznenada i
potpuno   neočekivano.   Dok   je   upravljanje   rizicima   dio   poslovnog   planiranja   za   velike
poslovne   i   finansijske   organizacije   već   duže   vrijeme,   za   mikrokreditne   organizacije   to   je
prilično nova disciplina. Globalne finansijske institucije i bankarski regulatori naglasili su da
je  upravo  upravljanje rizicima veoma  bitan  element za  dugoročni  uspjeh  svih  finansijskih
institucija. Finansijski sistem Bosne i Hercegovine je nerazvijen, kako u smislu finansijskih
institucija tako i u smislu finansijskih instrumenata, pa je zbog toga i praksa upravljanja
rizicima u finansijskim institucijama još uvijek gotovo potpuno nerazvijena i neistražena. U
ovom   radu   je   istraženo   u   kojoj   mjeri   banke   i   mikrokreditne   organizacije   u   Bosni   i
Hercegovini upravljaju rizicima imanentnim ovim institucijama kako bi osigurale dugoročno
rentabilno poslovanje, ali i stabilnost finansijskog sistema.

Ključne riječi:

upravljanje rizicima, finansijske institucije, banke, mikrokreditne organizacije,

Bosna i Hercegovina

Abstract:

In the world that constantly changes financial institutions learned that it is reasonable to be
prepared for unexpected events (risks) that often appear suddenly. While risk management is
for long time a part of business plans and day to day operations of non-financial institutions
as well as of financial organizations such as banks, for microfinance institutions that is rather
new   discipline.   Global   financial   institutions   and   banking   regulators   emphasize   the
importance of risk management for long-term success of all financial institutions. Financial
system  of   Bosnia   and   Herzegovina   is  undeveloped,   in   terms  of   financial   institutions   and
financial instrument, and in that respect risk management practices in financial institutions
are rather undeveloped and poorly researched. This paper aims to investigate to what extent
commercial   banks   and   microcredit   institutions   in   Bosnia   and   Herzegovina   use   risk

Ekonomski fakultet Univerziteta u Tuzli

management for managing risks immanent to those financial institutions to ensure long-term
rentable operations as well as stability of financial system.

Keywords:

risk management, financial institutions, banks, microcredit ogranizations, Bosnia

and Herzegovina

bankama. Neke od posebnih karakteristika MKO uključuju (Basel Committee on Banking
Supervision, 2010:10-11):

a) Mikro krediti. MKO obično posluju sa klijentima niskih primanja i poduzetnicima koji

vode neformalan porodični posao (npr. sitni trgovci). Zajmoprimci su obično
koncentrisani na ograničenom geografskom području, socijalnom segmentu ili
poduzetničkom poduhvatu. Krediti su obično vrlo mali, kratkoročni i neosigurani, uz
češće otplate i više kamatne stope od uobičajenih bankarskih kredita.

b) Analiza kreditnog rizika. Kreditna dokumentacija nastaje u velikoj mjeri od strane

kreditnog službenika kroz posjete kući i poslu dužnika. Zajmoprimci često nemaju
formalne finansijske izvještaje, tako da kreditni službenici pomažu u pripremi
dokumentacije pomoću očekivanih novčanih tokova i neto vrijednosti za utvrđivanje
rasporeda amortizacije i iznosa kredita. Karakter zajmoprimca i spremnost da vrati
određeni iznos kredita ocjenjuje se tokom posjeta na terenu. Podaci potrebni za
odobravanje kredita nisu uvijek na raspolaganju za klijente s niskim primanjima pa se
u tom slučaju koristi bodovanje klijenata, koje zamjenjuje klasičnu kreditnu analizu.

c) Korištenje kolaterala. Klijenti MKO često nemaju kolateral koji se tradicionalno

zahtijeva od strane banaka, a ono što oni imaju da založe je male vrijednosti za
finansijsku instituciju, ali se u isto vrijeme visoko vrednuje od strane dužnika (npr.
TV, namještaj i sl.). Kada se uzima kolateral, onda se on koristi kako bi se podstaklo
plaćanje na vrijeme a ne kako bi se pokrili eventualni gubici. U nedostatku kolaterala,
odobravanje kredita ovisi isključivo o sposobnosti vraćanja i karakteru dužnika.

d) Odobravanje kredita i praćenje. Pošto MKO teže da imaju decentralizovan proces

odobravanja kredita, to odobravanje u velikoj mjeri ovisi o vještini i integritetu
kreditnih službenika i menadžera koji su odgovorni za tačne i pravovremene
informacije.

e) Kontroliranje dugovanja. Podrazumijeva strogu kontrolu zaostalih dugovanja

kratkoročne prirode, nedostatak kolaterala, visoku frekvenciju plaćanja (npr. sedmičnu
ili dvosedmičnu) i efekata zaraze. Tradicionalno, praćenje je, prije svega, „u rukama“
kreditnih službenika jer oni najbolje poznaju lične okolnosti klijenta.

f) Progresivno povećanje kredita. Klijenti koji imaju limitiran pristup drugim izvorima

finansiranja obično zavise od kredita MKO. MKO koriste poticaje i nagrade za tzv.
dobre zajmoprimce s preferencijalnim pristupom budućnosti, veće kredite (ponekad uz
povoljan plan otplate i niže kamatne stope), što podiže rizik od prezaduženosti,
posebno kada ne postoji ili kada je umanjen kreditni informacioni sistem. Ova funkcija
takođe utiče na upravljanje rizikom kamatne stope jer klijenti MKO očekuju da
kamatne stope opadaju kako praćenje klijenata raste, bez obzira na promjene u opštem
nivou kamatnih stopa.

g) Grupno kreditiranje. Neke MKO koriste metodologiju grupnog kreditiranja, gdje su

krediti dizajnirani za male grupe ljudi koji garantuju za ostale članove grupe. Ovaj
način pomaže da se osigura visok nivo otplate jer bi

default

jednog člana grupe mogao

negativno uticati na dostupnost kredita drugim članovima.

h) Efekat zaraze. Stroga kontrola zaostalih obaveza i pritisak na klijente je prešao

tradicionalnu stopu otplate u većini jurisdikcija do danas. Međutim, kvalitet
pojedinačnih kreditnih portfolija može se pogoršati vrlo brzo i to zahvaljujući dijelu
neosiguranih ili malo osiguranih kredita, kao i tzv. efekta zaraze, gdje zajmoprimci
koji primijete povećanje delinkvencije u institucijama mogu prestati sa otplatom
ukoliko vjeruju da će institucija imati manje šanse da ponudi buduće kredite zbog
problema sa kvalitetom kredita.

i) Rizici povezani sa valutom. MKO povremeno posuđuju sredstva u valuti koja se

razlikuje od valute koja dužniku služi kao izvor otplate (npr. prodaje roba ili usluga).
Fluktuacije strane valute mogu uticati na sposobnost dužnika da vrati kredit.

j) Politički uticaj. MKO mogu se koristiti kao političko sredstvo u nekim zemljama, gdje

političari mogu da traže odgodu ili oproštaj kredita za siromašne klijente u vremenima
ekonomske krize. To može uticati na kulturu otplate zajmoprimaca MKO.

Osim naprijed navedenih posebnih karakteristika MKO, u narednoj tabeli (tabela 1)

detaljno su predstavljene neke od osnovnih kategorija u kojima se banke i MKO razlikuju,
poput vlasništva, upravljanja, klijenata, kreditiranja te proizvoda.

Tabela 1.

Razlike između banaka i MKO

Kategorija

Banke

MKO

Vlasništvo i upravljanje

Maksimizira profit institucionalnih i
individualnih dioničara

Većinom neprofitni institucionalni
dioničari

Centralizovano donošenje odluka

Decentralizovano donošenje odluka

Karakteristike klijenata

Odvojenost formalnih poslova i
individualnih plata

Poduzetnici malih primanja sa
pretežno porodičnim firmama i
ograničenom formalnom
dokumentacijom

Geografski raspršeni klijenti

Locirani u specifičnim geografskim
područjima

Metodologija kreditiranja

Kolateral i formalna dokumentacija

Karakter i analiza

cash flowa

kroz

inspekcije na licu mjesta

Poticaji plata su manji dio naknade
kreditnom službeniku

Poticaji plata su najveći dio naknade
kreditnom službeniku

Karakteristike proizvoda

Velika suma

Manja suma

Dugoročnost

Kratkoročnost

Niža kamatna stopa

Viša kamatna stopa

Mjesečna otplata

Sedmična i četrnaestodnevna otplata,
samo ponekad mjesečna

Izvor: Jansson, Rosales & Westley, 2004:23

Najjednostavniji način da se započne proces razmišljanja o upravljanju rizicima u

finansijskim institucijama jeste prvo da se identifikuju, razumiju i procijene rizici koji mogu
imati ozbiljan uticaj na organizacije, kao i da se odredi njihova vjerovatnoća javljanja. Kada
se utvrde rizici, finansijske institucije mogu dizajnirati strategije i kontrolne mehanizme, kao i
dodijeliti odgovornosti za ključne pojedince kao i timove za njihovo rješavanje.

Rizici u mikrofinansijskoj industriji mogu se podijeliti na interne rizike i eksterne

rizike.

Kako se interni rizici (oni u okviru finansijskih institucija, kao što su kreditni ili rizik

likvidnosti) i eksterni rizici (promjene u poslovnom okruženju, kolaps finansijskog sistema ili
prirodne katastrofe) mijenjaju tokom vremena, upravljanje rizicima predstavlja proces, a ne
samo događaj. Koraci u procesu upravljanja rizicima nisu statični, oni su dio interaktivnog i
dinamičnog protoka informacija. Ovi koraci su dio kontinuiranog upravljanja rizicima,
povratna sprega da se stalno pita da li je neka finansijska institucija preuzela rizik razumno i
odgovarajuće ili da li ga treba preispitati.

Da bi se neki rizik identifikovao, koriste se razni načini identifikacije poput intervjua,

analize hazarda, razmjene informacija, upitnika, dijagrama toka, analize finansisjkih izvještaja
i sl. Sve rizike u bankama možemo svrstati u neku od sljedećih osnovnih vrsta rizika: tržišni
rizik (

market risk

), kreditni rizik (

credit risk

), rizik likvidnosti (

liquidity risk

), operativni rizik

(

operational risk

) i ostale vrste bankarskih rizika (vidjeti tabelu 2).

Izvor: Goldberg & Palladini, 2010:3-4

S obzirom na brz tempo rasta zahtjeva za sredstvima, MKO trebaju biti posebno

svjesne rizika likvidnosti, odnosno nedostatka sredstava za sadašnje i buduće troškove ili
kredite. Rizik likvidnosti može rezultirati iz pretjerano agresivne strategije kreditiranja,
niskog nivoa plaćanja na vrijeme, sezonskih varijacije potražnje ili neočekivanih troškova.
Najveći rizici MKO uključuju: (1) odabir klijenata, (2) rizik proizvoda, (3) sastav portfolija i
(4) obradu kredita i upravljanje informacijama.

Iako postoje različita shvatanja u pogledu broja i obuhvata faza procesa aktivnog

upravljanja rizicima,

mogu se izdvojiti četiri osnovne faze ovog procesa: identifikacija rizika,

evaluacija rizika, izbor metode za upravljanje rizicima i implementacija i procjena rezultata
(slika 1).

Slika 1.

Faze procesa aktivnog upravljanja rizicima u bankama

Izvor: Kozarević, 2009:163

Slika 2 ilustruje šest faza upravljanja rizicima u MKO koje počinju sa identifikacijom

rizika i određivanjem prioriteta. Nakon toga slijedi razvoj strategija za mjerenje rizika i onda
dizajniranje politika i procedura za njihovo ublažavanje. Zatim slijedi implementacija i
dodjela odgovornosti kako bi se osiguralo da se upravljanje rizicima obavlja učinkovito.
Rezultati se zatim testiraju i ocjenjuju kako bi se osigurala djelotvornost. Takvo praćenje i
evaluacija će pomoći MKO da se uspostavi efikasan sistem upravljanja rizicima.

Slika 2.

Faze procesa aktivnog upravljanja rizicima u MKO

Izvor: Financial Systems Development and Banking Services (Division 41), 2000,:34