SVEUČILIŠTE U RIJECI,
EKONOMSKI FAKULTET
VRSTE VJEROJATNOSTI
SEMINARSKI RAD
Kolegij: Ekonomika racionalnog djelovanja
DL diplomski studij, smjer Poduzetništvo
studeni 2022.
2
2. POČETAK TEORIJE VJEROJATNOSTI
Indijski matematičari su se već oko 3. st. pr.Kr. bavili pitanjima vjerojatnosti. Oni su se najranije
bavili permutacijama i kombinacijama.
Teorija vjerojatnosti započinje radovima G. Cardana koji je u 16. stoljeću analizirao igre na
sreću. Jedan od prvih djela o vjerojatnosti je bila njegova knjiga „Lider de luda aleae“. Kako je
Cardano i sam bio kockar, u knjizi se bavio problemom kako u igrama na sreću izračunati
vjerojatnost dobitka.
Početak teorije vjerojatnosti tradicionalno se svrstava u 17. stoljeće gdje su značajni
matematičar i fizičar B. Pascal te matematičar P. Fermat. No, tek se u 18. i početkom 19. st.
dolazi do bitnijih rezultata u teoriji vjerojatnosti zahvaljujući J. Bernoulliju, de Moivreu i P.S.
Laplaceu.
Godine 1654. uspostavlja se teorija vjerojatnosti u dopisivanju između Pascala i Fermeta
potaknuti problemima jednog kockara; isplati li se kladiti da će u četiri bacanja igraće kocke bar
jednom dobiti 6 te kako raspodijeliti uloge u slučaju da je igra prekinuta prijevremeno u kojoj u
svakom krugu nema neodlučenog ishoda, a onaj koji dobije određen broj krugova izlazi kao
pobjednik. Pascal i Fermat su zajedno dali rješenje na ta pitanja i njihovom analizom počinje se
stvarati svijest o matematičkim zakonitostima u vezi slučajnosti te tako nastaje teorija
vjerojatnosti.
J. Bernoullij u svom najoriginalnijem djelu „Ars conjectandi“ prvi započinje teoretsku diskusiju
vjerojatnosti kao broja između 0 i 1 i time teorija vjerojatnosti postaje zasebna matematička
disciplina. U djelu se nalaze i definicije a priori i a posteriori te filozofski pristup vjerojatnosti.
A. de Moivre je pojednostavio postupak Bernoullija te je pokazao mogućnost smanjenja broja
pokusa koji su potrebni da se utvrdi vjerojatnost a posteriori. U svom djelu „The doctrine of
chance“ iz 1718. godine, Moivre daje definiciju uvjetne vjerojatnosti. Također prvi daje
klasičnu definiciju vjerojatnosti kao omjera broja povoljnih i nepovoljnih mogućih ishoda
(http://www.mathos.unios.hr/~bruckler/vjerojatnost.pdf).
