Odlomak

Apstrakt :

Intencije ovog rada su da približi umskim i moralnim spekulacijama u srednjem veku. Gledajući od antike, pa do perioda srednjeg veka, koje je je bilo obojeno hrišćanskim idejama i ne samo obojeno, već su upravo te ideje sačinjavale najvažniji korpus teoloških i filozofskih doktrina, filozofija je dolazila u sukob, podredjivali su je, a i ne malo puta, stapali sa teologijom.. Najvajžnije delo tog perioda  svakako je Biblija, a nju su pokušali promišljati ne samo teolozi, verski fanatici i uopšte hrišćani, već i sami filozofi. Autor će pokušati na odgovori na pitanja – kako treba folozofski promišljati delo, koje po svom sadržaju nije filozofsko i sa koje strane mu prići. U radu imamo dve suprotstavljene platonističke struje, način na koji kritikuju ili brane Bibliju je jedinstven kod svake od njih. To je stepenik ka budućim velikim misliocima sv. Avgustinu i sv. Tomi.

Ključne reči : Origen, Kels, Biblija, alegorija, Platon, Bog, demijurg, Timaj, ideje, Hrist, Logos
 

 

UVOD U RASPRAVU

Vrlo je česta pojava suprotstavljanja dva stanovišta u filozofiji. To nam je upadljivo prvi put sa sukobom „platonizma“ i „aristotelizma“, kasnije istorija filozofije pamti još mnoštvo takvih sukoba. Ono što je zanimljivo jeste kada se sukobe dva mislioca koja oba filozofiraju sa istog stanovišta. Posebno je zanimljiv primer Origena i Kelsa, koji su u apsolutnoj suprotnosti, ali su obojica platonisti. Dakle, oni argumentišu sa različitih  polja Platonove filozofije. Čitava rasprava Origena i Kelsa može se svesti na oštar sukob filozofije i religije, gde filozofija prva pokreće pitanje o religiji. Nova religija je za Kelsa jedan sasvim običan sklop gluposti i budalaština, laža i paralaža, iz kojih se izrodilo jedno popularno verovanje koje su prihvatili oni najniži u svom znanju. Sa suparničke strane stoji Origen, koji smatra da Kelso nije shvatio pravi smisao Biblije i spravlja odbranu na Kelsovu kritku, prvenstveno tumačeći Bibliju alegorijski, a zatim napadajući samu filozofiju, pa i grčku mitologiju, sa tla sopstvene grčke misli i tradicije. Alegorijski metod kojim se Origen najčešće služi, upravo je sredstvo egzegeze.
Izvorno ne znamo puno o Kelsovom stanovištu, s obzirom na to da se u istoriji filozofije javljaju dva Kelsa, mada se smatra da se ovde radi o platoničaru Kelsu, ali dodatnu sumnju na njegov identitet baca Origen koji ga smatra epikurejcem, a zna se da je u Istoriji Filozofije postojao i takav Kels. Na žalost, većina njegovih spisa nije sačuvana, pa o njemu znamo uglavnom iz Origenove kritike. Ono što se sa sigurnošću može reći o njemu jeste da je on oštro kritikovao novu religiju i to sa stanovišta platonističke filozofije. Kako je to radio, u nastavku rada ćemo pokazati.
Kada je reč o Origenu, izvori nisu mnogo pouzdaniji. O njemu znamo iz Eusiebijevih spisa, konkretno iz spisa Crkvene historije. 182g se smatra godinom njegovog rodjenja. Znamo da je rodjen u Aleksandriji, u vrlo pobožnoj porodici i da je veliki deo svog života posvetio učenju delova svetih dela, napamet. Upravo iz duboke pobožnosti se kastrirao. U 25 god. je studirao grčku filozofiju i bio je učenik Amonija Saksa (što navodi neoplatoničar Porfirije). Iako veliki zagovornik hrišćanske teologije, i sam je imao dosta neprilika na svom religijskom putašestviju. Naime, posle mnogih optužbi na njegova dela i citate (u daljem tekstu rada biće više reči o tome) on umire u svojoj 69 god., nije poznato gde tačno.
Onoliko koliko Kelso sa Platonovog stanovišta kritikuje Bibliju, toliko mu se sa druge strane suprotstavlja Origen priznavajući Platonu s jedne strane valjanost učenja, a sa druge optužujući ga da je većinu učenja (kao što je, recimo, učenje o najvišem Dobru, ili o čistoj duši u kojoj svetli iskra itd.) preuzeo iz starih jevrejskih učenja. Tako da je Origen uporedio pojam „Najviše Dobro“ sa pojmom „bog“, kao i tu iskru sa „Božjom svetlosti“. Origen smatra da Kels kritikuje Bibliju uz pomoć Platona, a da ni sam nije svestan toga da je zapravo tako utemeljuje još više, s obzirom da Platonovo učenje ima duboki koren jevrejskog naroda.
Jedan od razloga zašto sam Kelso započinje raspravu protiv hrišćana je taj da je hrišćanstvo takva religija da okuplja neuke i siromašne. Origen na to uzvraća pitanjem: “nije li i filozofija okupljala svoje slušaoce na otvorenim trgovima, pozivajući čak i robove da se pridruže?“. Biblijska ideja je o čistoti srca i životu vrline, dakle, apsolutno bi bilo nebitno na kakvoj je hijerarhijskoj lestvici čovek, već na kakvoj je hijerarhijskoj lestvici čistota njegove duše i srca. Stoga, ovaj Kelsov argument je potpuno neopravdan.
Ostaje nam da sa skepsom, makar za sada, prihvatimo ovo tumačenje. U daljem tekstu ćemo videti šta je to što je konkretno izazvalo, u Kelsovom tekstu Alethes Logos, kod Origena tako oštru suprotstavljenost.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Filozofija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari