Odlomak

1.    Šta je finansijski menadžment? Koje odluke obuhvata?
Finansijski menadžement brine o stjecanju, finansiranju i upravljanju imovinom, imajući na umu osnovni cilj poslovanja. Zbog toga se funkcija odlučivanja finansijskog menadžmenta može razijeliti na tri glavna područja: investiranje, finansiranje i odluke o upravljaju imovine. Odluka o investiranju najvažnija je odluka između tri glavne odluke u preduzeću. Započinje određivanjem ukupnog iznosa imovine koji je potreban za poslovanje preduzeća. Druga važna odluka u preduzeću jest odluka o finansiranju, ovdje se finansijski menadžer brine o sastavljanju desne strane bilansa stanja. Treća važna odluka u preduzeću odluka o upravljanju imovinom. Jednom kad je imovina stečena i kad je osigurano prikladno finansiranje, tom se imovinom i dalje mora učinkovito upravljati.

 

 

 
2.    Objasnite razliku između cilja maksimizacije zarade i cilja maksimizacije bogatstva dioničara!
Osnovni cilj preduzeća je maksimizacija bogatstva sadašnjih vlasnika preduzeća. Obične dionice su dokaz  vlasništvu nad korporacijom. Bogatstvo dioničara prikazano je tržišnom cijenom obične dionice preduzeća, koja predstavlja refleksiju odluka preduzeća o ulaganju i upravljanju imovinom. Uspjeh poslovne odluke se oslikava preko učinka koji ta odluka ima na cijenu dionice. Iako se maksimizacija profita smatra pravim ciljem poslovanja preduzeća, maksimizacija zarade po dionici predstavlja dokazan način maksimizacije profita. Maksimizacija profita je maksimizacija zarade preduzeća nakon poreza (EAT).

 

 

 

3.    Da li bi menadžeri preduzeća trebali imati značajne udjele običnih dionica preduzeća u svom vlasništvu? Koji su razlozi za a koji protiv?
U savrmenoj korporaciji odvajanje vlasništva od kontrole rezultira mogućim sukobom između vlasnika i menadžera. To se posebno odnosi na ciljeve menadžmenta što se mogu razlikovati od onih koje imaju dioničari tako da oni sami ne mogu stvarati svoje ciljeve, a još manje kontrolirati ili utjecati na menadžment. Zbog toga odvajanje vlasništva od menadžmenta stvara situaciju u kojoj menadžment može najbolje djelovati u vlastitiom interesu umjesto u interesu dioničara. Menadžere možemo zamislisti kao agente vlasnike. Dioničari nadajući se da će agenti raditi u njihovu najboljem interesu prenose pravo donošenja odluke na njih. Jensen i Mecklin prvi su razvili preduzeća u uvjetima agencijskih ugovora. Oni su pokazali kako nalogodavci u našem slučaju dioničari, mogu uvjeriti sami sebe da će agenti (menadžmet) donijeti optimalne odluke samo ako su motivirani, i ako ih se nadzire. Motivacije uključuju opcije na dionice, bonuse i privilegije. Te su povlastice izravno povezane koliko su odluke menadžmenta bliske interesima dioničara. Nadzor se provodi obvezivanjem agenta, sustavnim kontroliranjem privilegija menadžmenta, revizijom finansijskih izvješća, ograničavanjem menadžerskih odluka. Što je manji udjel korporacije u vlasništvu menadžmenta, manje je vjerovatno da će oni ponašati u skladu s načelom maksimizacije bogatsva dioničara i veća je potreba za vanjskim dioničarima koji će nadzirati njihove aktivnosti. Neki predlažu da vlasnici primarno ne nadrziru menadžere, već da to obavlja tržište rada menadžera. Oni tvdre da efikasno tržište kapitala osigurava signale o vrijednosnica kompanije i uspješnost poslovanja menadžera kompanije. Menadžeri s dobrim rezultatima ne bi trebali imati problema prilikom traženja drugog posla. Ako na tržištu rada menadžera vlada konkurencija u preduzeću i izvan njega, ono će samo disciplinirati menadžere. U takvoj situaciji, signali koje daju promjene ukupne tržišne vrijednosti vrijednosnica preduzeća postaju vrlo važni.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Ekonomija

Više u Skripte

Komentari