Odlomak

 

Uvod
Treća Francuska republika stvorena je u nemirno doba, a njen opstanak je u prvim godinama postojanja dovođen u pitanje.
Politička nestabilnost i podela između stranaka, s jedne i stalna pretnja od Nemačke, s druge strane, obeležile su život Francuske sedamdesetih i osamdesetih godina 19. veka. Monarhisti su nastojali da vrate monarhiju, republikanci da republiku održe u životu, a zajednički cilj je bio izbegavanje novog rata sa Nemačkom. Zbog toga je i nastao razdor među republikancima, koji su se podelili na oportuniste i radikale. Oportunisti su zagovarali kolonijalnu politiku i išli za kapitalom. Radikali su težili da sprovedu reforme u državi, omoguće bolji život stanovnišvta i vrate provincije koje su im Nemci oduzeli. Ali i pored suprotnosti, njihova zajednička politika je bila da Francusku vrate na poziciju koju je imala pre francusko-pruskog rata. Pre svega je bilo bitno izvući se iz političke izolacije i pronaći saveznike. To im je i uspelo devedesetih godina 19. veka, potpisivanjem sporazuma sa Rusijom.
Pored unutrašnje, političke nestabilnosti i stalnog smenjivanja vlada, Francuska je vodila aktivnu spoljnu politiku i učestvovala u „podeli sveta“. Njeno kolonijalno carstvo je u Trećoj republici povećano što je dovelo u sukob sa drugim državama. Diplomatija je tada stupala na čelo i uvek je uspevala da nađe kompromisno rešenje. Zahvaljujući njenoj diplomatiji, došlo je do formiranja Antante, koja je u 20. veku imala veliku ulogu.
Uspostavljanje Treće Francuske republike
Francusko-pruski rat (1870-1871) je bio presudni događaj za promenu državnog uređenja Francuske. Car Napoleon III je precenio moć svoje vojske i države a potcenio protivnika. To ga je koštalo prestola. Prusi su vrlo lako napredovali ka Francuskoj zahvaljujući železnici a dobro obučena vojska je odnosila pobede. Ključni događaj je bio predaja Sedana Prusima 2. 9. 1870. u kome se nalazio car Napoleon III, 39 generala, 86 000 vojnika i 650 topova. Vest o carevoj predaji je stigla u Pariz posle 2 dana i izazvala revoluciju. Vojnici narodne garde i pristalice republike upadaju 4. 9. 1870. u Burbonsku palatu, gde je zasedala Zakonodavna skupština, i pod njihovim pritiskom je Leon Gambeta objavio da je Napoleon III zbačen s vlasti i da je uspostavljena republika. Formirana je Vlada nacionalne odbrane koju su činili republikanci pod predsedništvom generala Trošija, guvernera Pariza. Vlada se obavezala da nastavi rat.
Odluka da se rat nastavi je bila pogrešna. Pruska vojska je opsela Pariz 19. 9. 1870. a Gambeta je balonom odleteo iz Pariza da organizuje vojsku u unutrašnjosti države koja bi pružala otpor Prusima. U međuvremenu se Prusima predala tvrđava Mec, koju je branio maršal Bazen. Smatrajući da je rat izgubljen, namerno se predao sa 73 000 vojnika, da bi sačuvao trupe uz pomoć kojih bi na presto vratio Napoleona III. To je izazvalo burne reakcije u narodu. Zbačena je Trošijeva vlada i obrazovana nova koju je činila sitna buržoazija ali se ona nije pokazala sposobnom pa je obrazovana revolucionarna komuna sa Ogistom Blankijem na čelu. Trošijeve pristalice su pozvale bretonske bataljone, koji su zauzeli opštinski dom i uhapsili protivnike Trošija. Blanki je uspeo da izbegne hapšenje ali je u odsustvu osuđen na smrt. U Parizu je stanje bilo veoma teško pa je vlada pokušala „buran proboj“ koji je slomljen kod Bizanvila i Montrtua 19. 1. 1871. Vlada nacionalne odbrane je zatražila primirje koje je potpisano 28. 1. 1871. čime su vojne operacije prekinute a Pariz se predao. Gambeta je bio protiv primirja. U Bordou je obrazovana Narodna skupština na čelu sa Adolfom Tjerom, koja je 1. 3. 1871. ratifikovala ugovor o miru, a sledećeg dana ga je Tjer podneo Nemcima. Nemačka vojska je ušla u Pariz.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Istorija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari