Odlomak

UVOD

Pri analiziranju kao i prognoziranju rada poslovnih subjekata u zavisnosti od vrste i oblika problema koriste se advekatne metode i modeli u cilju uspešnijeg poslovanja i svodjenja rizika na minimum. Osnovne elementarne ekonomske funkcije: funkcija tražnje, ponude, troškova, prihoda, dobiti.
Uočavanje moguće funkcionalne zavisnosti između veličina cjene i tražnje, obima proizvoda i troškova, prihoda, omogućava ekonomsku interpretaciju funkcija, a uz primenu diferencijalnog i integralnog računa poslovnu analizu čini preciznijom i kvalitetnijom.
Sva preduzeća posvećuju veliku pažnju troškovima, odnosno nadstojeda posluju uz što niže troškove jer je osnovni cilj svake poslovne aktivnosti u ekonomskom preduzetništvu ostvarenje viška prihoda u odnosu na troškove.

1. FUNKCIJA TROŠKOVA

Elementi proizvodnje ulaze u tehnološki ili preobražajni proces kao odgovarajući upotreni kvalitet u potrebnim količinama. Radnik radnom snagom djeluje pomoću sredstava za rad, u preobražajnom procesu, na predmete rada. Dolazi do trošenja ovih elemenata ali trošenje u smislu preobražaja upotrebnih kvaliteta materijala u upotrebni kvalitet novog proizvoda.
Pored toga, sredstva za rad se troše u vidu habanja, dok nakon određenog broja ponavljanja proizvodnih ciklusa proizvodnje ne postanu neupotrebljivi.
Takođe, dolazi do zamora radnika zbog gubljenja njihove bioenergije u procesu rada. To se naziva naturalni vid trošenja ulaganja.

Međutim, obim utrošene vrijednosti uslovljen je količinom utrošenih elemenata proizvodnje: sredstava za proizvodnju i potrebnim radom koji je uložen u proizvodnju, izražen u novčanom ekvivalentu-cijeni. Utrošena radna snaga može se obnoviti djelom novostvorene vrijednosti, izraženim u novcu kao ekvivalentu materijalnih i drugih dobara za podmirivanje potreba radnika. Iako u preobražajnom procesu nestaje upotrebnih kvaliteta elemenata proizvodnje, njihova vrijednost se reprodukuje stvaranjem novog proizvoda, čijom se razmjenom za novac omogućuje pribavljanje nove količine ovih elemenata. Stoga ovaj oblik ulaganja predstavlja reprodukcijono trošenje elemenata proizvodnje, za razliku od finalne potrošnje proizvoda.

Veličina trošenja kao oblika ulaganja uslovljena je količinom utrošenih upotrebnih kvaliteta elemenata proizvodnje-utrošcima i novčanim izrazima njihove vrijednosti-cijenama. Proizvod utrošaka elemenata proizvodnje i njihovih novčanih multiplikatora, cjena sredstava za proizvodnju i zaradu radnika, predstavlja troškove. Na osnovu toga izvodimo definiciju ovog oblika ulaganja: troškovi su novčani izraz vrijednosti reprodukciono utrošenih elemenata proizvodnje.

Rating: 5.0/5. From 1 vote.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Ekonomija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari