Odlomak

UVOD

Globalni Pozicioni Sistem (GPS) je trenutno jedini potpuno funkcionalan globalni satelitski navigacioni sistem (еngl. Global Navigation Satellite System – GNSS). GPS se sastoji od 24 satelita raspoređenih u orbiti Zemlje, koji šalju radio signal na površinu Zemlje. On omogućuje pouzdano pozicioniranje, navigaciju i vremenske usluge korisnicima širom svijeta bez prekida u svim vremenskim uslovima, danju i noću, svuda na površini Zemlje ili blizu nje, onde gdje postoji nesmetan kontakt sa četiri ili više satelita GPS-a.
GPS ima veliku primjenu kao globalni servis u raznim oblastima, u komercijalne i naučne svrhe: navigacija na moru, zemlji i u vazduhu, mapiranju zemljišta, pravljenju karata, određivanju tačnog vremena, otkrivanju zemljotresa i slično.

1. ISTORIJA GPS-a

Sistem rada GPS-a zasniva se uglavnom na sličnim zemaljskim radio navigacionim sistemima kao što su LORAN i Decca Navigator koji su razvijeni u ranim 1940-ima i koji su korišteni za vrijeme Drugog svjetskog rata. Dodatna inspiracija za GPS došla je kada je Sovjetski Savez lansirao prvi vještački satelit Sputnik 1957. godine. Tim američkih stručnjaka predvođen dr. Richardom B. Kershnerom bilježili su Sputnikove radijske transmisije. Pritom su otkrili da je zbog Doplerovog efekta frekvencija signala transmitiranog sa Spuntika bila viša kada se satelit približavao njima, a niža kada se satelit od njih udaljavao. Shvatili su da pošto znaju svoju tačnu lokaciju na globusu mogu predvidjeti tačku gde se satelit nalazi duž svoje orbite mjerenjem Doplerove distorzije.

2. POTREBA ZA GPS-om

Iako su velike potrebe postojale za preciznu navigaciju u vojnom i civilnom sektoru, niti jedna od njih nije bila smatrana opravdanjem za trošenje milijardi dolara u istraživanje, razvoj, implementaciju i funkcionisanje kompleksne konstrukcije navigacionih satelita. Ipak tokom hladnoratovske trke u naoružanju nuklearna prijetnja samom postojanju Sjedinjenih Država bila je upravo ona potreba koja je u očima Kongresa SAD-a opravdavala ovaj trošak, te je zbog toga odlučeno da se finansira ovaj projekat. Precizna navigacija omogućila bi američkim podmornicama dobijanje preciznog položaja njihovih pozicija prije lansiranja vlastitih raketa. Američko ratno vazduhoplovstvo takođe je imalo zahtjeve za preciznijim i pouzdanijim navigacionim sistemom. Ratna mornarica i vazduhoplovstvo paralelno su razvijale vlastite tehnologije da riješe ono što je zapravo bio isti problem. Godine 1960. ratno vazduhoplovstvo predložilo je radio navigacioni sistem nazvan MOSAIC (Mobile System for Accurate ICBM Control) koji je zapravo bio 3-D LORAN. Sljedeća studija nazvana Projekt 57 izvršena je 1963. i upravo je u ovoj studiji rođen koncept GPS-a. Iste godine pokrenut je Projekt 621B koji je imao mnoge atribute koji se danas mogu videti u GPS-u i kojim je obećana preciznost bombarderima ratnog vazduhoplovstva. Izmjene u mornaričkom sistemu Transit bile su prespore za velike brzine u kojima je radilo ratno vazduhoplovstvo. Mornarička istraživačka laboratorija nastavila je poboljšanja sa svojim satelitima Timation (Time Navigation) koji su prvi lansirani 1967. dok je treći nosio 1974. godine prvi atomski sat postavljen u orbitu.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Više u Zaštita životne sredine

Komentari