Globalizacija

UVOD

Pojam globalizacija u upotrebi je u govornom i pisanom jeziku od sredine pedesetih godina XX-og vijeka. Ona nastaje kao nužno poglavlje u razvoju civilizacije ili bolje rečeno civilizacija. Ovaj pluralizam civilizacija dobro je primjetio i solidno klasifikovao engleski naučnik Arnold Tojnbi u svom djelu „Istraživanje istorije“, u kome je pokušao da definiše uzroke nastanka, razvoja i nestanka civilizacija na planeti Zemlji.

Po njegovom viđenju, do sada je nastalo 26 civilizacija, od kojih 10 još postoje. To su:
zapadno društvo, pravoslavno hrišćanstvo na Bliskom istoku, pravoslavno hrišćanstvo u Rusiji, islamsko društvo, hindu društvo, kinesko društvo, japansko društvo, i tri civilizacije zaustavljene u razvoju – Polinežani, Eskimi i Nomadi.
Životni ciklus civilizacija je proces, kao što su procesi i njihov nestanak. Upravo tako shvaćen nestanak (raspadanje) trenutnih civilizacija (kao proces) i njihova transformacija u nešto novo, predstavlja uvod u eru globalizacije i dobar uvod u raspravu o toj temi.

Mišljenja o globalizaciji, kako stručne svjetske javnosti tako i običnih ljudi, su oprečna. Obično postoje dva prilično nepomirljiva stanovišta – jedni koji tvrde da će ulaskom u eru globalizacije civilizacija u cjelini kao „svjetsko društvo“ postepeno prosperirati i da je ona u osnovi pozitivna pojava ili bolje rečeno faza u razvoju civilizacije; i oni drugi koji smatraju da globalizacija ljudskoj vrsti ne donosi puno toga pozitivnog i da se ona u osnovi svodi na isti šablon iz svih prethodnih faza u razvoju čovječanstva, gdje bogati nastavljaju da vladaju, samo na suptilniji način, a da će privatnost i sloboda u velikoj mjeri biti sputane korištenjem novih tehnologija u svrhu globalne kontrole „svjetskog društva“. Te potencijalno negativne vođe ljudskog društva u ovom trenutku, nazvaćemo (za potrebe ovog rada) „kapitalisti globalizacije“.

Ključni problem, vjerovatno, ni ovoga puta ne leži u ekstremima dobro-loše, već se nalazi u činjenici da je ljudsko društvo putem savremene tehnologije, a naročito putem globalnog prevoza putnika i roba, TV globalne pokrivenosti, telekomunikacija, interneta, migracija i postojanja međunarodnih institucija kao što su Organizacija ujedinjenih nacija, postalo „globalno selo“. Pitanje koje ovdje treba postaviti je da li je ljudska svijest ili svijest „svjetskog društva“ spremna na ovu novonastalu situaciju, gde smo svi mi, stanovnici planete Zemlje, postali ujedinjeni na jednom višem nivou.

Globalne promjene, na kraju prošlog vijeka, imaju veliki uticaj na svjetske promjene a samim tim i na promjene u svetskoj privredi i na svjetskom tržištu. Globalno privredno preduzeće mora da bude veliko, snažno i fleksibilno. Velike promjene koje svjetsku privredu čini drugačijom, su veze između trgovinskih blokova, umjesto dosadašnjih zemalja koje trguju i integracija privrednih djelovanja u svetsku privredu putem zajedničkih ulaganja, istraživanja, itd.
Na prelazu u novi milenijum od velike važnosti su osnovne karakteristike svjetskog okruženja, kao što su: globalizacija, kompjuterizacija i širenje kompijuterskih mreža, promjenljiva tržišta, povećanje sofisticiranosti kupaca, povećanje međunarodne saradnje, brzo tehnološko zastarjevanje, itd.
Brza tehničko-tehnološka otkrića uticala su na brži razvoj globalizacije, koja je postala jedna od najvećih ekonomskih i političkih snaga na kraju prošlog i početku ovog vijeka.