Odlomak

UVOD

Istorija pokazuje da se ljudsko društvo, od svog nastanka pa do savremenog doba, u raznim vremenima i društvenim prilikama stalno menjalo i svaki njegov period ima svoje osobenosti. Ono je prošlo i prolazi kroz različite procese. od kojih su neki integrativnog, a neki dezintegrativnog karaktera. Približavanje različitih pojedinaca, socijalnih i društvenih grupa su ciljevi integrativnih procesa, dok se dezintegrativni zasnivaju na suprotstavljenosti njihovih interesa i stavova. Težnja ljudske vrste za pronalaženjem najpovoljnijeg oblika ljudske zajednice i međuljudskih odnosa u njenim okvirima je u jednom vidu rezultat preplitanja ova dva procesa kroz ljudsku istoriju.

Fenomen koji od davnina privlači pažnju teoretičara i istraživača su sukobi, kao pojava koja od samog njegovog nastanka prati ljudski rod. Čovek, kao biološko, ali i socijalno biće, ostvaruje se kroz saradnju i sukobe sa drugim pojedincima i socijalnim grupama. Još u antičkom periodu razvijala su se filozofska i teorijska razmišljanja o prirodi, fazama, ciljevima i načinu prevazilaženja sukoba. Teorije konflikata za svoja polazna pitanja imaju: da li je prirodno stanje društva u socijalnim konfliktima, ili su konflikti jedno od opštih obeležja društva, i pitanje šta čini osnovu konflikata. Tek u drugoj polovini XIX veka svoju naučno-teorijsku utemeljenost našli su odgovori na ova pitanja, sa postepenim razvojem sociologije i psihologije kao posebnih nauka.¹

Do sve bržeg i jačeg povezivanja institucija i pojedinaca, širenja i ukrupnjavanja tržišta dolazi sa razvojem nauke i tehnologije, što se od polovine XX veka označava kao globalizacija. Do pojave „sužavanja” vremena i prostora dolazi usled posledica potrebe za sve bržim protokom sve većih količina robe, znanja i informacija, neophodnih za funkcionisanje današnjeg društva,: procesi za koje je nekada bilo potrebno po više nedelja ili meseci, danas se odigravaju u periodu od nekoliko sati. Do produbljivanja neravnoteže između razvijenih i nerazvijenih država i njihovih ekonomija nužno dovode odnosi koji se na ovaj način uspostavljaju na svetskom tržištu. Posledica ove pojava manifestuje se kroz jačanje ekstremizma u svetskim razmerama, što između ostalog dovodi do čestih i sve intenzivnijih sukoba na svim poljima društvenog i političkog života, što je čini jednom od glavnih pretnji današnjice.

 

 

 

Globalizacija

Problemi definisanja globalizacije

U današnjem smislu reči proces globalizacije počinje sa industrijskom revolucijom i kapitalističkim načinom proizvodnje, koji ima za cilj sticanje i povećavanje profita. Opšteprihvaćena definicija globalizacije još uvek ne postoji, iako se ovaj termin intenzivno koristi još od sredine osamdesetih godina.

U ekonomskom smislu reči, globalizacija se shvata kao proces kojim se smanjuju ili potpuno ukidaju prepreke u međunarodnoj ekonomskoj razmeni s jedne strane , i povećava ekonomska integracija među zemljama s druge strane. Većina teoretičara se slaže oko toga da je globalizacija proces, s tim što jedni u globalizaciji vide otelotvorenje istorijske nužnosti, dok drugi negiraju globalizaciju, smatrajući je mitom. Kao argumenti navode se ograničenost globalizacijskih procesa na razvijene zemlje, uz marginalizaciju zemalja trećeg sveta, to što „pravih transnacionalnih kompanija” ima relativno malo, kao i ograničenost tržišta zbog dominantnosti i mogućnosti intervencije zemalja Evrope, Severne Amerike i Japana. Globalizacija za jednu struju označava integraciju sveta, a za druge ona neizbežno izaziva fragmentaciju, sve dublji socijalni jaz između svetova i sukob civilizacija. Ukoliko dobitnici u globalizaciji nalaze isključivo civilizacijski napredak i nove blagodeti za čovečanstvo, za gubitnike ona predstavlja samo destruktivnu silu.

 

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Političke nauke

Više u Skripte

Komentari