Odlomak

1. Pojam Gradjanskog procesnog prava-

  • Gradjansko procesno pravo cini skup pravnih normi koje regulisu gradjanske sudske postupke (parnicni, vanparnicni i izvrsni).
  • GPP je deo javnog prava; regulise odnos izmedju pojedinca i drzave u postupku za ostvarivanje i izvrsenje privatnopravnih subjektivnih prava.
  • GPP sluzi zastiti i realizaciji subjektivnih gradjanskih prava. Može se reći da je GPP u međusobnoj interakciji sa sa građanskim pravom. Gradjansko pravo priznaje pravnim subjektima odredjena subjektivna prava, a povreda/ugrožavanje istih reguliše se kroz građansko procesno pravo.

 

SPOR I PARNICA
Pod sporom se podrazumeva zivotni odnos u kome jedan pravni subjekt smatra i tvrdi da mu prema drugom pravnom subjektu pripada odredjeno subjektivno pravo, dok drugi osporava bilo postojanje samog subjektivnog prava, bilo postojanje pravnog ovlascenja da se to subjektivno pravo vrsi. Spor se resava u parnici, tj. u postupku pred sudom.
Parnica predstavlja skup aktivnosti sva tri procesnopravna subjekta (tuzilac, tuzeni i sud) koje su usmerene na ostvarivanje jednog cilja: donosenju sudske udluke o osnovanosti zahteva subjekta prava da mu sud pruzi pravnu zastitu.

 

 

 

2. Pravna priroda parničnog postupka –

Podnošenjem tužbe uspostavljen je samo pravni odnos između tužioca I suda. Tek kada sud dostavi tuzbu tuzenom pocinje da tece parnica, i uspostavlja se procesnopravni odnos izmedju tuzioca i tuzenog i izmedju suda i tuzenog. To znači da je parnica tripartitni odnos izmedju suda i stranaka, i izmedju samih stranaka. Parnica se okoncava u momentu kada sud donese odluku o sporu koja vise ne moze da se pobija ili u nekom drugom, ranijem procesnopravnom momentu, kada se parnica okoncava voljom samih stranaka (povlacenje tuzbe, odbacivanje tuzbe, odricanje od tuzbenog zahteva..).
Procesnopravni odnosi u parnici se sastoje od javnopravnih ovlascenja (prava u materijalnom smislu) i procesnopravnih tereta (obaveza u materijalnom smislu).
Nakon sto je tuzba dostavljena tuzenom, tuzeni ima niz ovlascenja prema tuziocu i procesnih tereta.Međutim, u gradjanskom sudskom postupku stranke nisu obavezne da vrse bilo kakve procesne radnje.
Ako stranka ne podnese nijedan dokaz, ni sud ni protivna strana nece imati ovlascenje da prinudnim putem zahtevaju izvrsenje ovog procesnog tereta. Posledica toga sto stranka nije vrsila svoj procesni teret je opasnost da se parnica po nju negativno okonca. Dakle, procesni teret predstavlja duznost u sopstvenom interesu.

 

 

 

3. Pravo na pravnu zastitu –

Ima svako lice koje tvrdi da mu odredjeno pravo pripada, da je ono povredjeno ili ugrozeno. Pri tom je irelevantno na kom činjenicnom i materijalnopravnom odnosu se temelji zahtev tuzioca; on moze da bude i besmislen. Pravo na tuzbu pripada svakome, pa i licu koje ne moze da snosi troskove gradjanskog sudskog postupka. Normatovno gledano, pravo na pravnu zastitu je u pravnom poretku RS uredjeno kao pravo na pravosudje, to znači sud ne odbacuje nijednu tužbu kao nedopuštenu već svaki zahtev uzima u razmatranje.

 

 

 

4. Gradjanski sudski postupak i upravni postupak

ZPP kaže da gradjanski sud prvenstveno odlucuje o gradjanskopravnim sporovima iz licnih, porodicnih, radnih, trgovinskih, imovinskih i drugih gradjanskopravnih odnosa. Sud je duzan da tokom citavog trajanja postupka ex officio pazi da li resavanje spora spada u sudsku nadleznost, odnosno da li se radi o sporovima koji su enumerisani u clanu 1. ZPP. Ako u bilo kom momentu utvrdi da je za resavanje konkretnog spora nadlezan npr. organ uprave, oglasice se nenadleznim, ukinuce sprovedene parnicne radnje i odbacice tuzbu. ZOUP ne odredjuje izricito sta treba smatrati upravnom stvari. -U situacijama kada nije moguce razgraniciti nadleznost upravnih organa i sudova, o pozitivnom i negativnom sukobu nadleznosti odlucuje Ustavni sud.

 

 

 

5. Gradjanski sudski postupak i krivicni postupak

Gradjanski sudovi pruzaju pravnu zastitu licima privatnog prava u vezi sa sporovima koji su enumerisani u clanu 1. ZPP.-Dok krivicni sud postupa po optuznici ovlascenog tuzioca zbog ucinjenog krivicnog dela. Sustinske razlike-Gradjanski sudski postupak pociva na dispozicionoj maksimi. Bez tuzioca i njegovog tuzbenog zahteva nema parnice, tj. ne postoji gradjanski postupak koji bi se vodio po sluzbenoj duznosti (izuzetak je jedino vanparnicni postupak, npr.ostavinska rasprava).
Krivicni postupak pokrece po pravilu javni tuzilac ex officio, a izuzetno moze i osteceni za uglavnom laksa krivicna dela. U krivicnom postupku ne vazi dispoziciona maksima, vec istrazna (inkviziciona) maksima. Sud je duzan da utvrdi sve cinjenice od kojih zavisi donosenje zakonite odluke, bez obzira na to kakve cinjenice i dokaze stranke u postupku stave na raspolaganje sudu.

 

 

 

6. Parnicni i vanaprnicni postupak

U vanparnicnom postupku ne resavaju se sporovi, vec se on pokrece, u prvom redu, radi zastite licnih i imovinskih interesa pravnih subjekata. Osnovne razlike izmedju parnicnog i vanparnicnog postupka

a) Parnicni postupak se nikada ne pokrece po sluzbenoj duznosti, dok se vanparnicni postupka upravo pokrece na taj nacin.
b) Parnicni postupak ne moze da postoji bez dve stranke (tuzioca i tuzenog), dok u vanparnicnom postupku moze da ucestvuje i samo jedna stranka.
v) U parnicnom postupku dominiraju samo dispoziciona i raspravna maksima, dok je u vanparnicnom postupku dominantnija inkviziciona maksima.

ZPP sadrzi posebna pravila o resavanju sukoba nadleznosti izmedju parnicnog i vanparnicnog suda. Princip je da zakon ovu koliziju resava tako sto daje primat nadleznosti parnicnog suda, kao i procesnim radnjama preduzetim u parnicnom postupku.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Pravo

Više u Skripte

Komentari