Odlomak

UVOD

Hamurabijev zakonik je dugo lezao prekriven velom zaborava. Pre Hamurabija bilo je pokušaja donošenja jednog takvog pravnog akta, ali sa manjim ili većim uspehom na nekom lokalnom nivou, pa imamo zakonike od Ur-Namua (osnivača treče dinastije Ura, zvanično najstariji pisani pravni akt, čuva se u Muzeju Starog istoka u Istanbulu), Bilalame (miroljubivog vladara Enšue, čuva se u Iračkom muzeju starina u Bagdadu), Lipit-Ištara (vladara grada Isine, čuva se u Filadelfijskom muzeju). O unutrašnjoj politici, Hamurabija saznajemo iz njegovog zbornika zakona, koji mu je doneo veću slavu nego sve njegove osvajačke pobede zajedno. Pronađen je 1902. godine u iranskom gradu Suzi (oblast starog Elama), gde ga je kao ratni plen bio odneo elamićanski kralj Šutruk Nahunt. Tekst zakonika je ispisan na kamenom stubu-steli, od crnog diorita, visokoj 2,62m. Pri samom zaobljenom vrhu stele, kameni barelaf prikazuje scenu kraljevskog ustolicenja, gde Hamurabi stoji u polozaju poboznog straha ispred trona Boga- zastitnika Samasa koji sedi a zraci mu se rasipaju iz ramena, dok mu je na glavi kruna ukrasena velikim brojem rogova, i predaje zakonodavcu Zakonik, stap za merenje i klupko kanapa, sto simbolise njegovu funkciju pravicnog vladara i osvajaca. Ispred ove scene koja se nalazi na prednjoj strain sledi tekst Zakonika koji obuhvata i zadnju stranu stele. Zakonik je prelepo napisan u odeljcima, pa ih na prednjoj strani ima 18, a na zadnjoj 28. Zakonik je uokviren dugim prologom i epilogom, napisanim u stilu ranijih kraljevskih himni, koje predstavljaju najlepse tekstove rane akademske književnosti. Zakonik sadrzi 282 propisa, od kojih je na steli iz Suze unisteno oko 35 normi, od kojih je vecina uspesno rekonstruisana. U poduzem uvodu Hamurabi istice da su ga Bog mudrosti Ea i sin mu Bel, ustvari Marduk, poslalida na zemlji zavede red i uspostavi zakon. U epilogu Hamurabi nasiroko nabraja svoja dobrocinstva, koja je ucinio zbog svojih podanika, zati apeluje na buduće vladare da se pridrzavaju zakona, obecavajući im blagoslov ako ga budu primenjivali, a svim ostalima koji ga ne budu postovali obecava teške kazne i baca anatemu na njih.

Seminarski rad Vladimir Radisavljević

1. VAVILONSKO CARSTVO
Sva saznanja o narodima,kulturi i civilizaciji Istočnih despotija, isprva su se zasnivala na spisima grčkih istoričara, geografa i putopisaca. Posebno treba da se istakne grčki geograf Strabon (I vek pre n.e.), i grčki istoričar Herodot,”Otac istorije” (484.-424.god. pre n.e.). Herodot je napisao obimno delo pod nazivom “Istorija”, koje je obuhvatalo podatke o gotovo svim narodima i državama njemu poznatog sveta, pa i o Mesopotamiji. Nedostatak grčkih izvora je bio upravo u tome što su se većim delom zasnivali na mitovima i legendama, pa im verodostojnost nije bila osigurana, ali su ostali kao jedini prozor u prošlost sve do početka XIX veka,tačnije 1802. godine kada je nemački filolog Grotefend započeo dešifrovanje klinastog pisma. Taj posao su uspesno završili englezi Hinks i Roulinson. Mesopotamsko pismo je nazvano klinasto zbog načina pisanja (pisaljkom od metala ili trske utiskivali su se znaci na vlažnu glinenu pločicu koja se potom sušila na suncu). Zanimljivo je istaći da su klinasto pismo koristili svi narodi stare Mesopotamije:Sumerci, Vavilonci, Asirci, Hetiti i Elamićani. Tek od tada se svetu otkrivaju kultura, običaji, kao i pravni propisi i akti tog starog sveta.
Istorija Mesopotamije do Hamurabija
Sišavši sa okolnih brda u plodnu ravnicu između dve reke, pokorivši lokalno seosko stanovništvo, uvodeći klinasto pismo kao i opeku od gline u građevinu praveći prve naseobine, Sumeri, narod zagonetnog porekla, su zvanično prvi stanovnici Mesopotamije. Inače riječ “mesopotamija” je grčkog porekla i znači međurečje.Gradovi kao što su Ur ,Uruk ,Kiš, Lagaš, Avan, Hamasi, Isin, Larsa, Nipur, Ešnua, Uma , Eridu i mnogi drugi nastaju oko svetilišta lokalnih božanstava u čije ime upravljaju postojeće dinastije između kojih se javljaju neprijateljstva, tako da oko 2735. godine pre n.e. vladar grada Uma, Lugalzagizi osvaja Lagaš, Ur i Uruk, osniva državu i dodeljuje sebi titulu “lugal”(veliki čovek).

Već u III milenijumu u Mesopotamiju nadiru semitska plemena Amorićana ,koji se učvršćuju u Vavilonu i Akadu (pa dobijaju ime Akađani). Sargon, vladar Akađana pobeđuje Lugalzagizija i pripaja njegove oblasti kao i Elam oblast severno od Lugalzagizijeve državice). Sargon (2350-2294) učvršćuje akadsku državu, koju nastavlja da ekspandira njegov unuk Naram-sin(2270-2233) tako da se prostirala od Male Azije i Mediterana preko dolina Eufrata i Tigrisa pa do Perzijskog zaliva.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Istorija

Više u Pravo

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari