Odlomak

I UVOD
Početak Drugog svetskog rata za narod Balkana odnosno tadašnju Kraljevinu Jugoslaviju značio je početak pravog egzodusa i najveće tragedije koja je ikad zadesila srpski narod na ovim prostorima. Kao da kapitulacija Jugoslavije i dolazak nemačkih snaga nije bio dovoljan, osniva se i Nezavisna Država Hrvatska koja će biti i ostati zapamćena kao velika klaonica srpskog, jevrejskog, romskog i ostalih naroda koji su se našli na putu fašističkih uverenja osnivača države.

Zverstva koja su činjena nad ljudima u ustaškim koncentracionim logorima svakako nadilaze nemačke logore, gde jesu počinjena masovna ubijanja civila ali ne na zverske načine koje su ustaše primenile nad Srbima i ostalim zatočenicima. Nehumano bi bilo praviti poređenja kada su i nemački i ustaški logori bili logori smrti, ali ono što se činilo u ustaškim logorima nadilazi misao koja se može roditi u normalnom umu. Zverstva koja su počinjena dugo godina tj. decenija kao da su bila umotana u „celofan“. Istorija Jugoslavije je svoju decu, naše roditelje, učila istoriji i ona svakako nije bila modelirana, ali kao da je bila „skraćena“. O masovnim ubijanjima, klanjima, mučenjima, silovanjima svedočili su preživeli i fotografije, ali određena zverstva koja ne mogu ničim da se objasne obelodanjena su tek nedavno. Naime, prof. dr Smilja Avramov, svetski stručnjak za međunarodno pravo, čitav svoj radni vek posvetila je utemeljenju principa istine i pravde i objavila studiju „Genocid u Jugoslaviji 1941-1945“ u kojoj je otkrila istine koje nam nisu bile dostupne.

Nezavisna država Hrvatska u istoriji 20. veka najveće je zlo posle Hitlera. Zločin koji je počinjen nad srpskim narodom bio je genocid, ali je u svim istorijskim knjigama okarakterisan kao zločin, jer je posleratna Jugoslavija u svom sastavu imala Srbe, Hrvate i Slovence kao ravnopravne narode, a tek nešto kasnije Muslimane, te ostale narodnosti. Da je ovaj genocid nazvan pravim imenom za njega bi neko morao odgovarati pred međunarodnim sudom za zločine, a to bi onemogućilo „složnu, multinacionalnu Jugoslaviju“ kakva je bila i suživot Srba i Hrvata bio bi nemoguć. Ovako je rečeno jednom narodu da zaboravi i oprosti, istoriju je napisao pobednik u obliku u kojem mu je tad odgovarala.

Skoro pedeset godina kasnije taj isti srpski narod biće optužen za agresiju na Hrvatsku, jer je pokušao da sačuva okvire Jugoslavije u kojoj je živeo sa svojim krvnicima. Danas se u Hagu sudi za genocid koji je navodno izvršio srpski narod, za zločine nad srpskim civilima opet ne odgovara niko. Kolektivna amnezija zahvatila je Srbe. Zločin ne zastareva iako su oni koji su ga činili odavno mrtvi i ne mogu odgovarati za njega. I danas bi se dalo dokazati da je nad Srbima od 1941-1945. godine izvršen genocid, a zašto se niko time ne bavi ostaje nejasno. Rasvetljavanje istorije svodi nam se na studije i konferencije i iako je za genocid koji je izvršen tada znala čitava Evropa niko nije odgovarao. Najveći ustaški zločinci našli su utočišta po stranim zemljama, a neki kao Andrija Artuković vraćeni su u Hrvatsku da umru „na svom tlu“. Zločin koji je učinjen u koncentracionim logorima može se sagledati kroz analizu jednog, bilo kojeg logora. U svom radu pisaću o Jasenovcu i zločinima koji su vršeni nad civilnim stanovništvom, a smatram da zaboraviti „Jasenovce“ i ne prozvati zločince pa makar i danas je ništa drugo do produženje zločina nad sopstvenim narodom.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Istorija

Više u Maturski Radovi

Više u Skripte

Komentari