Javni gradski prevoz putnika

1. POTREBA ZA ISTRAŽIVANJEM I PLANIRANJEM U JAVNOM GRADSKOM PREVOZU PUTNIKA

Potreba za prevozom proističe iz interakcije društvenih i ekonomskih aktivnosti rasprostranjenih u prostoru. Rastući stepen kongestije u gradskom saobraćaju i porazni efekti koje ona ima na mobilnost, pristupačnost i sigurnost u urbanim područjima, postao je fenomen koji se svuda primjećuje. Kako bi se ublažila ova situacija, planeri saobraćaja i saobraćajni menadžeri traže načine da poboljšaju planiranje i korištenje postojećih objekata, uz poboljšano upravljanje saobraćajem i bolje operativne planove. Javni gradski saobraćaj kao složeni sistem sastoji se od više podsistema, koji semogu posmatrati s raznih aspekata. Podjela se najčešće vrši po sredstvima ili putu koji se koristi. U tom slučaju, govori se o autobuskom, trolejbuskom, šinskom (tramvaj, metro, željeznica) podsistemu. Kako je prevozna sposobnost pojedinih sistema različita, oni se međusobno kombinuju da bi se što bolje zadovoljile prevozne potrebe građana.

Javni masovni prevoz i razvoj grada

Postoji više razloga zbog kojih je javni gradski prevoz bio nezaobilazan u rješavanju pitanja razvoja grada i saobraćajnih opterećenja gradskog jezgra individualnim prevoznim sredstvom, a neke od njih su:
-saobraćajna površina koju zauzima jedan putnik u javnog gradskom prevozu znatno je manja od površine koju zauzima jedan putnik u individualnom prevoznom sredstvu;
-s energetskog aspekta jedinična potrošnja goriva po putniku znatno je manjau javnom gradskom prevozu nego pri korištenju individualnog prevoznogsredstva;
– za isti ostvareni prevozni rad izražen u putnik-kilometrima [pkm] javni prevoz ekološki znatno je povoljniji od individualnog;
– javni masovni prevoz u poređenju sa individualnim prevozom predstavlja ekonomičnije rješenje;
-sa aspekta bezbjednosti saobraćaja prednost se daje javnom gradskom prevozu u odnosu na individualni prevoz.

Određene prednosti individualnog prevoza umanjivale su šansu za razvoj masovnog prevoza, a neke od njih su:
– broj presjedanja od izvora do cilja putovanja (direktnost putovanja),
– komfor putovanja i dr.
Procenat korisnika javnog prevoza od 40 do oko 80% od ukupnog broja korisnika ukazuje na značaj javnog masovnog prevoza putnika. Iz tih razloga javila se potreba za prostornim definisanjem javnog gradskog putničkog prevoza.

Osnovni elementi sagledavanja problematike

Rješavanje problema u javnom prevozu putnika u gradskim područjima zahtijeva određeni nivo znanja iz planiranja, organizacije, ekonomije i upravljanja.Osnovni elementi koje treba obuhvatiti pri sagledavanju problematike javnog prevoza putnika i donošenju zaključaka bitnih za planiranje i upravljanje su:

– Defmisanje cilja analize,
– Razlog – opravdanost analize,
– Obuhvat – djelokrug analize,
Specifikacija osnovnih dilema (rješenje problema).

Cilj analize (rada)

Clj analize je da se odaberu značajni problemi javnog prevoza i pokušaju odrediti (sintetski način) moguća rješenja, ili barem definiše način rješavanja specijalnih tehničkih, organizacionih i privrednih problema. U isto vrijeme, potrebno je definisati podjelu poslova između države i lokalne vlasti i trenutnih zahtjeva za promjenama u zakonodavstvu.

Opravdanost analize

Gradski masovni prevoz podvrgnut je vrlo jakom socijalnom, ekonomskom i političkom pritisku. Značajno povećanje troškova u gradskom prevozu, povećanje individualnih automobila, nezaposlenosti i pad proizvodnje, kao i racionalizacija putovanja, ponašanja stanovnika i proizvođača dovodi do pada prevoza putnika u gradskim i prigradskim područjima. Analiza treba da obuhvati i rezultate vlastitih izvornih istraživanja. Rješenja su često formulisana u obliku mogućnosti, tako da se o njima može raspravljati sa Širom zajednicom, predstavnicima znanosti i prakse, a nakon toga se odabrana rješenja preporučuju.