Kategorije investitora

Kategorije investitora

UVOD

Riječ investicija vodi porijeklo od latinskog izraza “investitio” ili “investire”, što znači odjevanje, a u izvedenom smislu znači ulaganje kapitala u neki unosan posao ili preduzeće. Investicije predstavljaju specifičnu čovjekovu djelatnost koja je vrlo složena i interdisciplinarna. Cjelokupni razvoj ljudskog roda je vezan za investicije. One su uvijek u centru pažnje država, institucija, nauke i pojedinaca. Odluke o investicijama se donose danas, a ishodi investiranja su uvijek orjentisani ka budućnosti. Od tih odluka zavisi prosperitet pojedinca, preduzeća, institucije, države i cjelokupnog društva. Te odluke donose ljudi.
Ali, prije svega, investiranje za različite ljude ima različito značenje. Ono što većina ljudi naziva investiranjem, to u stvari i nije. Ljudi govore o različitim stvarima, a pri tome često na umu imaju isto.
Za različite ljude različite stvari predstavljaju vrijednosti. Neki ulažu u velike porodice. Velike porodice su prilika da roditelji osiguraju da će, kada ostare, imati ko da brine o njima. Neki investiraju u dobro obrazovanje, siguran posao i beneficije. Zato što neka zanimanja imaju naplativu vrijednost, bez obzira na društvo i vrijeme u kojem se živi i radi.
Nosioci investicija su ljudi. Ti isti ljudi i raspolažu posljedicama investiranja, eventualnom zaradom, profitom. I nemaju svi isti odnos prema tim posljedicama. Nemaju svi istu odgovornost. U zavisnosti od njihovog znanja, naslijeđenog i stečenog, njihovih navika, njihov odnos i njihovo ponašanje, od „početka” do „kraja” procesa investiranja, drugačije je od pojedinca do pojedinca. Zbog ovih činjenica se može zaključiti da, same po sebi nisu rizične investicije, nego investitori.
U ovom radu je izložena jedna varijanta klasifikovanja investitora, u zavisnosti od njihovog upravljanja, kako drugima, tako i samim sobom (kontrola i samokontrola).

1.    INVESTITORSKE KONTROLE
Da bi se mogle shvatiti osnove investiranja, posmatrano kroz prizmu ljudskog ponašanja vezanog za proces investiranja, potrebno je objasniti kategorije investitora, koje su formirane na osnovu kombinacije ponašanja i investitorskih kontrola. Deset investitorskih kontrola su:
1)    kontrola nad samim sobom,
2)    kontrola nad odnosom prihodi/troškovi i aktiva/pasiva,
3)    kontrola nad upravljanjem investicijama,
4)    kontrola nad porezima,
5)    kontrola donošenja odluka o tome kada treba kupovati, a kada prodavati,
6)    kontrola nad brokerskim transakcijama,
7)    kontrola nad subjektom, tajmingom i karakteristikama,
8)    kontrola nad uslovima i rokovima ugovora,
9)    kontrola nad pristupom informacijama,
10)    kontrola nad uzvraćanjem čovjekoljubljem i raspodjelom ostvarenog profita.

 
1.1.    Kontrola nad samim sobom
Prva i najbitnija stvar je postavljanje realnih ciljeva, koji se zatim unapređuju i nadograđuju, u skladu s porastom znanja i iskustva. Uvijek treba imati na umu da je najbolje prvo prohodati, naučiti hodati, a tek potom uzeti učešće u maratonu.
Drugi korak sastoji se u tome da se shvati da je investiranje timski sport. Na žalost, previše je onih koji misle da moraju i da mogu sve da urade sami. Definitivno ima stvari koje moramo da obavimo sami, ali ponekad je potreban tim. Inteligencija (finansijska inteligencija) nam pomažu da znamo kad treba da radimo sami, a kada da potražimo pomoć. Kada je novac u pitanju, mnogi ljudi često provode vrijeme u samoći i ne govore nikom ništa.
Razvijanjem realnog plana investiranja, uvidjeće se potreba za timskim radom. Tada se počinje sa upoznavanjem potencijalnih novih članova investitorskog tima, koji će pomoći da realni finansijski plan postane stvarnost. Među članovima investitorskog  i finansijskog tima mogu se naći:
•    finansijski planer,
•    bankar,
•    računovođa,
•    advokat,
•    broker,
•    agent osiguranja,
•    uspješan mentor.