Odlomak

UVOD

Koliko god da je važno i korisno govoriti o rizicima prilikom određenih načina upotrebe interneta, toliko je važno i činiti to na pravi način. Zbog preteranog zastrašivanja neki ljudi mogu da počnu manje da koriste internet ili da čak sasvim prestanu, a neki minimizuju problem. Ove reakcije su sasvim pogrešne. Da biste slobodno mogli da koristite sve mogućnosti koje vam internet otvara, dovoljno je da se malo informišete, da planirate, i ponajpre – da mislite, budite kritični prema stvarima koje vidite i čitate, nemojte delovati ishitreno, pa, budite čak malčice skeptični, neće vam naškoditi.
Antivirus programi nisu dovoljni da vas zaštite od mogućih neprijatnosti na internetu iz jednog veoma jednostavnog razloga: virusi nisu jedini izvor problema.

U ovom seminarskom radu prikazaćemo šta su zlonamerni programi, kako se dele, kako je nastao prvi kompjuterski virus, pregled najznačajnijih virusa tokom njihove istorije, vrste virusa ko ih pravi i zašto, prikazaćemo kako se možemo zaštititi od štetnih programa preko mrežne zaštite do nekoliko naj popularnijih antivirus softvera koji se koriste kod nas.

 

KJUČNE REČI:Zlonamerni programi, računarski virusi, zaštita od virusa, antivirus softveri….

 

 

 

 

 

ZLONAMERNI PROGRAMI

Internet, sa svim mogućnostima koje nam pruža, može biti i vrlo opasan, jer pruža i lak način za distribuciju zlonamernih programa, koji mogu ugroziti stabilnost rada Vašeg računara, kao i Vašu privatnost. Naravno, zlonamerni programi se ne distribuiraju samo putem interneta, već i putem medijuma kao što su cd ili dvd diskovi, memorije kartice, flash kartice, ali je pojavom interneta mogućnost za njihovu distribuciju drastično porasla.
Zadatak zlonamernih programa može biti sve od krađe poverljivih podataka (email adrese, brojevi kreditne kartice), pa do korišćenje inficiranog računara za slanje neželjenih email poruka (SPAM email), ili korišćenje inficiranog računara za izvršenje drugih zlonamernih akcija, koje mogu uključivati i napad na web sajtove i web servere, kao i otvaranje „zadnjih vrata” (backdoor), čime se napadaču omogućuje pristup inficiranom računaru.
Zlonamerni programi ne mogu izazvati fizičko oštećenje računara. Ne mogu izazvati oštećenje računara koje bi zahtevalo zamenu delova računara.

Zlonamerne programe možemo podeliti u nekoliko osnovnih grupa:

 

 

 

1.1.Kompjuterski Virus je najčešće mali program napravljen od strane čoveka sa ciljem da se ubaci u računar kako bi napao operativni sistem, aplikacije i dokumenta. Štete od virusa mogu biti od bezazlenih poruka koje se pojavljuju na ekranudo vrlo teških kao što je brisanje dokumenata ili podataka koje zauvek nestaju sa hard diska.
Virus je kod napisan sa jasnom namenom da sam sebe umnožava.Virus pokušava da se širi od računara do računara tako što se kači na neki program.On može da ošteti hardver, softver ili podatke.
Za definiciju virusa možemo uzeti i onu od dr. Frederick B. Cohen.On je, u svojoj doktorskoj tezi 1984. godine, postavio prvu opštu definiciju virusa:
˝Definišemo kompjuterski virus kao program koji inficira ostale programe modifikujući ih tako da uključuju njegovu naprednu kopiju.Sa inficiranog područja, virus se može širiti kroz kompjuterski sistem i mrežu koristeći autorizaciju svakog korisnika, da inficira njihove programe.Svaki program koji se inficira se takođe ponaša kao virus, i stoga, infekcija raste˝.

 

 

 

1.2.Trojanci (Trojan horse),obično vrše, neželjene akcije u računaru i to u “pozadini” i prikriveno. Najčešća od tih neželjenih akcija je otkrivanje korisničkih lozinki, bankovnih podataka i drugih povjerljivih informacija “prisluškivanjem” razmjene podataka ili jednostavno čitanjem tih datoteka, i javljanje istih “vlasniku” trojanskog konja.Postoje i trojanski konji u službi policije koji se bave prikupljanjem informacija sa ciljem otkrivanja krivičnog dela (engl. Remote Forensic Software). Taj oblik špijuniranja građana je u nekim zemljama pravosnažan i vrši se po sudskom nalogu.Takvi trojanci se šire instalacijom ili aktuelizovanjem komercijalnih operativnih sistema i drugih softverskih i hardverskih komponenti računara, kao i putem internet provajdera infiltriranjem u postojeće mehanizme prenosa podataka, koji takvu mogućnost u svojim produktima i uslugama, na zahtjev dotične države, moraju predvidjeti.

 

 

 

 

1.3.Crvi (Worm) je, kao i virus, napravljen tako da se kopira sa jednog računara na drugi, samo što on to radi automatski, preuzimanjem kontrole nad funkcijama računara koje omogućuju prenos datoteka i podataka. Kada crv uđe u vaš sistem, on dalje može da putuje sam. Velika opasnost kod crva jeste njihova sposobnost da se umnožavaju u ogromnim količinama. Na primer, crv bi mogao da pošalje kopije sebe samog svima iz vašeg adresara e-pošte, a zatim bi njihovi računari uradili to isto, čime se izaziva domino efekat zagušenja u mrežnom saobraćaju što usporava poslovne mreže i Internet u celini. Kada se oslobode, novi crvi se šire veoma brzo, zagušujući mreže, što može da znači da ćete vi (i svi ostali) morati da čekate duplo duže da se otvore Web stranice na Internetu.Crv je potklasa virusa. Crv se obično širi bez pomoći korisnika i sam distribuira sopstvene potpune kopije (možda izmenjene) širom mreža. Crv može da zauzme memoriju ili propusni opseg mreže toliko da računar prestane da reaguje.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Informacione tehnologije

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari