Kontrola vertikalnosti visokih objekata
VISOKA POSLOVNA ŠKOLA
STRUKOVNIH STUDIJA
ČAČAK
MAGISTARSKI RAD
Kontrola vertikalnosti visokih objekata
Mentor:_________ Student: ___________
Profesor: _________ Br.Indeksa: ___________
Mesto, mesec, godina
Diplomski rad
strana 4 od 60
SADRŢAJ:
NŢENJERSTVU.................................... 7
VIŠESPRATNE ZGRADE .............................................................. 8
ZGRADA ............................................................ 8
ZGRADE ....................................................... 10
ZGRADA ...................................... 11
MATEMATIĈKE OSNOVE .......................................................... 12
POJMOVI ................................................................................... 12
MERENJA ..................................................................................... 12
MREŢA ................................ 15
MREŢI .................................................... 16
TAĈNOSTI ............................................................................. 17
MREŢA ................................... 18
MERENJA ........................... 19
OBELEŢAVANJA ..................... 21
GEODETSKI RADOVI U VISOKOGRADNJI ............................... 23
OBJEKTA ............................. 24
TEREN ...................... 33
OBJEKTA ........................... 33
PRAKTIĈAN PRIMER ................................................................. 36
PRIMERU ......................................................................................... 39
ZAKLJUĈAK ....................................................................................... 44

Diplomski rad
strana 7 od 60
1. GEODETSKI RADOVI U IN
ŢENJERSTVU
Cilj inženjerskih radova kod izgradnje objekata jeste njihovo prostorno lociranje
(pozicioniranje) i obezbeđivanje da geometrija izgrađenog objekta bude saglasna
projektovanoj u granicama tolerancije građenja. Kvalitetno prostorno lociranje objekta
moguće je obezbediti ako se planiraju, organizuju i izvrše odgovarajući geodetski
radovi.
U toku projektovanja objekta potrebno je izvr
šiti sve statičke, hidrauličke i dinamičke
proračune vezane za usvojeni oblik i veličinu objekta, odnosno za projektovanu
geometriju objekta. Ako se u toku izgradnje objekta ne ostvari projektovana geometrija
objekta u granicama zadatih tolerancija, doći će do promene proračunatih neprezanja i
naponskih stanja. U slučaju prekoračenja propisanih naponskih stanja, dolazi do
deformacija pojedinih delova ili cele konstrukcije objekta čija posledica može biti
poremećena stabilnost objekta, a u krajnjim nepovoljnim okolnostima može nastati lom
objekta. Za uspešno projektovanje, kvalitetnu izgradnju i efikasnu eksploataciju objekta
pored građevinskih i drugih radova neophodno je da se izvrše i raznovrsni geodetski
radovi.
Geodetski radovi za potrebe projektovanja i građenja objekata izvršavaju se u
sledećim fazama:
izrada programa geodetskih radova
;
izrada projekta geodetskih radova
;
realizacija projekta geodetskih radova
;
izrada elaborata o realizaciji projekta geodetskih radova
.
Za svaki tip ob
jekta postoje određenji inženjersko-geodetski radovi koji zahtevaju od
geodetskog stručnjaka dobro teorijsko znanje i sposobnost kvalitetnog izvršenja
geodetskih radova sa zahtevanom (pojektovanom) tačnošću, obradu merenja i
prezentaciju dobijenih rezultata. Odavde sledi da se geodetski za
datak ne sme rešavati
na ustaljen (šablonski) način već sa svim dobro poznatim činjenicama o objektu.
Za uspešnost geodetskih radovi potrebno je pridržavati se inženjerskog principa:
Projektni zadatak
→
projekat
→
realizacija projekta
→
elaborat o realizaciji projekta
Diplomski rad
strana 8 od 60
2.
VIŠESPRATNE ZGRADE
Višespratne zgrade su prirodan odgovor na koncentraciju populacije, skučenosti
prostora i visoke cene gradskog zemljišta. Oblikovanje konstrukcije je jedan od
najkreativnijih inženjerskih zadataka jer zahteva poznavanje odlika materijala, oblasti
optimalnih i graničnih mogućnosti njihovog iskorišćenja, kao i korelaciju napona i
deformacija
vitalnih delova konstrukcije i opterećenja nanetih na nju.
Konstrukcije sa elementima pravilnih geometrijskih oblika su jednostavnije za analizu
od površinskih formi. Priroda i intenzitet opterećenja zatevaju da se konstrukcija podeli
na jednostavnije elemente, t.j. da se
dekomponuje.
U takvom obliku elementi pokazuju sa kakvim će se konstrukterskim i tehnološkim
problemima
projektant i Izvođač susretati na putu od ideje do realizacije objekta; koliko i
kakvih materijala treba upotrebiti, koji su uslovi za njihovo sadejstvo i dr.
Montažne konstrukcije su karakteristične za objekte visokogradnje ali se mogu
primeniti i kod nekih hidrotehničkih objekata i objekata niskogradnje.
Na slici desno je dat jedan primer podele objekta na komponente:
1. T nosač
2. TT nosač
3. Ošupljena ploča
4. „Krst“ noseće konstrukcije
5. Višespratni noseći panel
6. Fasadni betonski panel
7. Fasadni panel (ostalo)
8. Betonski stubovi i grede
Slika 1.Podela objekta na komponente
2.1. PODELA
VIŠESPRATNIH ZGRADA
Objekti se, prema prevladavajućoj dimenziji kao kriterijumu, mogu podeliti na linijske,
površinske i prostorne elemente, odnosno:
a.
linijske sisteme
-
u kojima je najveći broj elemenata konstrukcije linijskog oblika
(stubovi, grede) pa je montaža laka ali (u odnosu na ostale sisteme) dosta duža
jer
konstrukcija ima puno montažnih veza,

Diplomski rad
strana 10 od 60
2.2. KONSTRUKCIJSKI SISTEM ZGRADE
Navedeni elementi se u konstrukciji nalaze u različitim položajima (vertikalnom,
horizontalnom ili
kosom) i na različitim mestima (unutra, spolja) ali je mnogo važnije
znati da li su oni noseći ili nenoseći s obzirom na to da njihovo mesto u redosledu
montaže zavisi od toga da li mogu biti oslonac za naredni element. Na koliko i kakvih
elemenata će se objekat podeliti zavisi u velikoj meri od tehnoloških mogućnosti
i
zvođača (proizvodnih kapaciteta, sredstava za transport i montažu, znanja i iskustva
ljudi) s obzirom na to da njima treba savladati lokalne topografske, transportne i druge
uslove ograničenja.
Konstrukcijsko rešenje višespratne zgrade treba da zadovolji zahteve sigurnosti i
dugotrajnosti, tehnologije izrade i
montaže kao i ekonomičnosti. Značaj racionalnog
konstrucijskog rešenja po pravilu raste sa povećanjem visine zgrade.
Glavni zadatak noseće konstrukcije zgrade je da obezbedi nosivost, stabilnost i
krutost za vreme izrade i u eksploataciji, pri dejstvu ra
znovrsnih statičkih i
dinamičkih opterećenja.
Konstrukcijski sistem
zgrade moguće je podeliti na tri podsistema nosećih
konstrukcija:
1.
horizontalna noseća konstrukcija
(međuspratna konstrukcija i spregovi)
obezbeđuju nepomerljivost sistema u ravni, predaju opterećenja na vertikalnu
noseću konstrukciju, učestvuju u prostornom radu celog sistema, deluju kao
horizontalna dijafragma, a takođe sprečeva uzajamno pomeranje nejednako
opterećenih vertikalnih elemenata.
2.
vertikalna noseća konstrukcija
( stubovi i okvir ) obavlja u sistemu glavnu
noseću funkciju, primajući sva vertikalna opterećenja i prenoseći ih na temelje.
3.
elementi za obezbeĎenje krutosti
( armirano betonska platna, armirano
betonska jezgra i spregovi
) primaju sva horizontalna opterećenja i prenose ih do
temelja.
Izbor nosećeg sistema vezan je pre svega za izbor materijala za noseću konstrukciju.
Projektanti se vrlo često okreću ideji kombinovanja pozitivnih osobina čelika i armiranog
betona.
Noseći sistem višespratnih zgrada u velikoj meri zavisi od sledećih faktora:
visine zgrade
,
zone seizmičnosti u kojoj se gradi,
namene objekta,
urbanističkog rešenja,
nosivosti tla,
lokalnih jediničnih cena građevinskog materijala,
zadatih rokova izgradnje,
estetskih zahteva,
neophodnosti primene tog
sistema zbog mogućnosti kondicioniranja cele zgrade
ili njenih delova.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti