12

1. UVOD

  Nema sumnje da je korupcija učestala pojava i ne toliko senzacionalna kao što se to na 
prvi pogled čini. Ekonomska istorija je puna takvih primera, ali kakva je budućnost? 
Današnja   sve   izraženija   konkurencija,   učestalo   isticanje   efikasnosti   i   profitabilnosti, 
konsolidacija mnogih industrija, kao i  snažna potreba za opstankom na tržištu, dovodi u 
novije vreme do neetične i nelegalne poslovne prakse. Stoga se nameće potreba vidljive 
ruke   državnih,   odnosno   međunarodnih   institucija   u   obliku   strožih   zakona.   Međutim, 
postavlja se otvoreno pitanje ko je u ovom trenutku kompetentan da donosi pravila? Ili 
bolje rečeno, ko je sudija sudijama?

12

2. KORPORATIVNI SKANDALI

     Najduži privredni bum ikada zabeležen u američkoj istoriji započeo je marta 1991 
godine a završio se 10 godina kasnije, 2001 godine.Investicioni bum je prouzrokovan sve 
većim korišćenjem kompjutera i Interneta a posledica velikog investicionog buma je bila 
privredna ekspanzija  i berzanski bum.

1

    Kraj   Hladnog   rata   je   pretvorio   SAD   u   supersilu,čime   je   potvrđena   pobeda   tržišne 
ekonomije   nad   socijalizmom.U   centru   savremenog   kapitalizma   nalazila   se   Nova 
ekonomija, čiji su simbol bila preduzeća “tacka.com” koja su potpuno promenila način na 
koji su SAD  sklapale poslove; znatno su povećala ritam tehnološkog progresa i uticala 
da stope produktivnosti rada dostignu najviše nivoe u protekloj četvrtini veka.   Pojava 
Nove ekonomije je podrazumevala promenu sličnih karakteristika: centralna aktivnost 
privrede   se   pomerila   sa   proizvodnje   proizvoda   na   proizvodnju   ideja,   kao   posledice 
raspolaganja sve većom količinom informacija (podatak da industrija obuhvata negde oko 
14% ukupne proizvodnje, dok u njoj radi jos manji procenat radne snage

2

) Pojava Nove 

Ekonomije je najavljivala kraj jednog ciklusa, u onoj meri u kojoj su nove informacione 
tehnologije omogućavale preduzećima da efikasnije kontrolišu svoj fiksni kapital.
   Na kraju 20. veka, berza je registrovala istorijske maksimume. NASDAQ Indeks

3

  je 

porastao od 500 poena u aprilu 1991. na 1000 u julu 1995, na 2000 u julu 1998. i na 5138 
u   martu   2000.   Toliki   rast   berze   je   ojačao   poverenje   potrošača,   što   je   prouzrokovalo 
značajno   povećanje   investicija   i   počelo   je   naduvavanje   još   jednog   berzanskog 
mehura.Proces „kompjuterizacije „ je doveo do toga da pojedinci i kompanije počnu 
znatno   da   ulažu   u   kompanije   koje   se   bave   tehnologijom   i   telekomunikacijama 
(tzv.preduzeća „tacka.kom“).Vrednost akcija tih preduzeća je počela da raste.Izgledalo je 
kao da će poslovanje tih preduzeća neograničeno rasti, a za stvaranje takvog utiska su 
krivi sami falsifikovani finansijski izveštaji o uspešnosti poslovanja  takvih preduzeća.
  U drugoj polovini 2000 godine berza je zabeležila rekordni pad. Tada se pokazalo da je 
veliki deo investicija koje su postojale u preduzeću “tacka.kom” potpuno nerentabilan i 
pogresan.  
  Posle berzanskog kraha, kada je vrednost akcija pala za nekih 8,5 milijardi dolara, oko 
1/3 privatnih planova ulaganja za penzione fondove su naprosto nestala. Između jula 
2000. godine i decembra 2001, SAD su prošle kroz najveći pad industrijske proizvodnje. 
Za 12 meseci se izgubilo oko 2 miliona radnih mesta.Stopa nezaposlenosti je porasla sa 
3,8% na 6% , a broj Amerikanaca koji živi ispod granice siromaštva uvećao za 1,3 
miliona ljudi. Oko 1 400 000 Amerikanaca je ostalo bez zdravstvene zaštite. 
  SAD su tad prošle kroz seriju 

korporativnih skandala

, to su računovodstveni skandali, 

političke   i   poslovne   afere   koje   uključuju   raznorazne   prevare   a   posledica   takvog 
poslovanja je bila propast mnogih velikih preduzeća.

1

 www.en.wikipedia.org

2

 www.cia.gov

3

 National Association of Securities Dealers Automated Quotations, najveća elektronska ekran-bazirana 

berza koja prati tehnološke vrednosti

background image

12

4. WORLDCOM

  

  
   WorldCom je bio najveće telekomunikaciono preduzeće u SAD 
preko   kog   se   odvijao   najveći   deo   Internet   saobraćaja   u   SAD.U 
momentu stečaja, WorldCom je imao dug oko 32 milijarde dolara a 
vrednost njegove aktive je bila na nivou od 107 milijardi dolara. 
    Šta   je   gurnulo   diva   američke   telekomunikacijske   industrije 
WorldCom na sam rub bankrota i kakve posledice će ovaj skandal 
imati na upravljanje američkim korporacijama? Ova kompanija je 
bila   suočena   sa   optužnicom   za   prevaru,   nakon   priznavanja   da   je 
vodila poslovne knjige na neprikladan način. 
   " Završili su u pogrešnoj delatnosti i previše su za MCI platili i 
kako su stvari postajale konkurentnije, cene telefonskih usluga su padale, a WorldCom 
jednostavno nije zarađivao profit. I tad su se pitali 'što možemo da učinimo da izgleda da 
zarađujemo neki novac i kako bismo se održali dok traju ovi silazni poslovni trendovi?' I 
pali su u iskušenje i falsifikovali brojke" - kaže profesor Džon Mek Alister sa 

Kennesaw 

State

  Univerziteta. On smatra da su problemi ove kompanije delomično proizašli i iz 

preuzimanja telefonske kompanije MCI. "WorldCom je platio oko 3 milijarde dolara za 
MCI. Drugim rečima, to znači da su platili mnogo novca za nešto što su verovali da ima 
potencijal. Vreme nije moglo da bude gore za tako nešto, procena im je bila pogrešna i 
oni od tada vode bitku da to isprave,"

6

   Konkretno, WorldCom je prikrivao svoje troškove poslovanja kao ulaganje u kapital 
trajne vrednosti, zbog čega je izgledalo da su troškovi kompanije znatno niži a profiti 
znatno viši nego što su zapravo bili.Kad je nezakonita računovodstvena praksa izašla na 
svetlo   dana,   finansijska   katastrofa   postajala   je   velikom   brzinom   i   etička   katstrofa, 
pridruživši se celom nizu vodećih ljudi različitih korporacija koji su u poslednje vreme 
optuženi   za   slične   prekršaje...To   je   dovelo   do   komentara   kako   je   korupcija   među 
korporacijama izvan svake kontrole.
  Veliki deo računovodstvene prevare sastojao se u tome da je  preduzeće  klasifikovalo 
tekuće troškove kao investicije; shodno tome, pošto se radilo o “investicijama”, one se 
nisu oduzimale od prihoda, što je činilo da iskazani ostvareni profit bude mnogo viši, što 
je uticalo na stimulaciju tražnje za akcijama tog preduzeća,npr. WorldCom je poslao 
fakturu jednom preduzecu, 

Cherry Communications

, na vrednost od 225 miliona dolara; 

fakturu koju Cherry preduzeće nije prihvatilo. Uprkos tome, WorldCom je kroz svoje 

6

 Outline of the U.S Economy

12

računovodstvo klasifikovalo ovu cifru kao prihod, čak i posle saznanja da je preduzeće 

Cherry Communications

 objavilo bankrot.

   Još jedan od šokantnih saznanja je to da je preduzeće plaćalo svom direktoru, 

Bernie 

Ebbersu  

platu od neverovatnih 142 miliona dolara u 1999. godini.U taj skandal su bili 

umešani   i   direkcija   i   revizori,   svi   oni   su   na   neki   način   učestvovali   u   falsifikovanju 
finansijskih izveštaja ovog preduzeća.
  Ebbers je odlucio da WorldCom bude klijent Citibank-a, što je značilo da je WorldCom 
emitovao akcije samo preko Citibanka. Od toga su imali koristi Ebbers   i predsednik 
Citibanka. Obojica su zaradili nekoliko miliona dolara.Ebbers je takođe koristio usluge 
Citibanka za svoja lična ulaganja. Citibank je odobrio Ebbersu lični zajam od oko 400 
miliona dolara. Kao garanciju za uzimanje tolikog zajma, Ebbers je priložio kotizaciju 
akcija samog WorldComa. Na taj način, Citibank je postao zainteresovan da podrži sve 
izveštaje o pozitivnom poslovanju WorldComa jer je na taj način i sam zarađivao i štitio 
svoja ulaganja. A to je sve otkrio novinar Nju Jork Tajmsa. Citibank je preko svojih 
analitičara uticao na zaposlene u WorldComu, vršeći pritisak na njih da kupe akcije 
sopstvenog   preduzeća,   štiteći   lažne   finansijske   izveštaje.   Na   taj   način   je   tražnja   za 
akcijama WorldComa konstantno rasla. Glavni prodavac akcija WorldComa iz Citigrupe 
bio   je   Džek   Grubman   koji   je   bio   intimni   prijatelj   Ebbersa.   Čak   i   kada   su   problemi 
WorldComa   izašli   na   videlo,   Grubman   je   i   dalje   svojim   klijentima   preporučivao   da 
kupuju akcije WorldComa.Grubman je uticao da se cene akcija WorldComa povećaju sa 
75 na 130 dolara. Grubman je preporučivao kupovinu akcija WorldComa sve do 23 aprila 
2002. godine, samo tri meseca pre bankrota preduzeća, kada su se više nego naslućivale 
ogromne   razmere   računovodstvene   podvale.     U   momentu   kada   je   podneo   ostavku, 
Grubman   je   izjavio   da   je   on   “kao   analitičar   radio   svoj   posao   na   način   koji   je   u 
celokupnom sektoru vladao”. Znaci, radilo se o problemu sektora a ne o pojedinačnom 
slučaju.     Sa   razotkrivanjem   ove   prevare,   berzanski   mehur   je   eksplodirao   i   desio   se 
berzanski krah.
   

Želiš da pročitaš svih 16 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti