Obaveze i nadležnosti rukovodioca u javnom sektoru na primeru Direkcije za naknadu štete
Objavio Makimikihaos 25. mart 2024.
Seminarski radovi, Skripte, Ekonomija
Objavio Milica Subota 08. oktobar 2014. Prijavi dokument
UVOD
Osnovna pretpostavka zadovoljenja informacionih potreba konkretnog preduzeća, ali i njegovih različitih stejkholdera, jeste odgovarajući informacioni sistem. Veoma važan deo informacionog sistema preduzeća jeste računovodstveni informacioni sistem, tj. informacije sadržane u računovodstvu. Konkretnije rečeno, računovodstvo obezbeđuje evidentiranje svih poslovnih transakcija koje tangiraju odnose preduzeća sa okruženjem, sa jedne, i poslovnih transakcija unutar preduzeća, sa druge strane (obuhvata činjenice o poslovanju koje se mogu vrednosno izraziti). Podaci, pokazatelji i informacije koje produkuje računovodstvo nemaju podjednaku važnost za korisnike, ali one najsvrsisihodnije trebalo bi da budu prikazane kroz finansijske izveštaje. Najvažniji korisnici finansijskih izveštaja su investitiori, poverioci, poslovni partneri, državne institucije, zvanična statistika, zaposleni, najšira javnost i sl. Finansijski izveštaji (misleći pre svega na finansijske izveštaje opšte namene) treba da prikažu finansijsku strukturu i zarañivačku sposobnost preduzeća i promene u tim segmentima tokom odreñenog vremenskog perioda. Na bazi tih izveštaja bilansni adresati zasnivaće svoje poslovne i finansijske odluke. Kvalitet tih odluka uslovljen je kvalitetom finansijskog izveštavanja. Ako su finansijski izveštaji sastavljeni u skladu sa važećom zakonskom i profesionalnom regulativom, odnosno u skladu sa odgovarajućim načelima i principima, odluke bi trebalo da budu adekvatne. Meñutim, brojni računovodstveni skandali i manipulacije, primorali su korisnike finansijskih izveštaja da sa budnom pažnjom tumače finansijske izveštaje. Ono što je činjenica, jeste da te manipulacije imaju negativan uticaj na kvalitet finansijskog izveštavanja, a ovaj rad bi trebao da tu činjenicu opravda. Sledi prikaz nekih načela (principa) bilansiranja koja su prisutna u relevantnoj literaturi i praksi, zatim detaljnije objašnjenje pojma „kreativno računovodstvo“, a potom i najpoznatiji slučajevi računovodstvenih manipulacija u svetu.
1. OSNOVNA NAČELA BILANSIRANJA
Postoje različite klasifikacije načela (principa) bilansiranja i urednog knjigovodstva, u zavisnosti od različitih autora. Neka načela su proizvod prakse, dok su neka rezultat delovanja pojedinih regulatornih računovodstvenih tela. To su u stvari zahtevi koji treba da budu uvaženi prilikom sastavljanja finansijskih izveštaja. Ovde će biti spomenuta samo odreñena, za koja se smatra da su najvažnija. Shodno tome biće pojašnjeni princip going-concern, princip opreznosti, princip konzistentnosti, princip razgraničenja prihoda i rashoda, načelo istinitosti, načelo jasnosti i princip identiteta.
Going-concern princip se tumači kao težnja preduzeća da dugoročno posluje, a ne da se likvidira u nekom kraćem vremenskom periodu. Na osnovama going-concern principa pored računovodstva temelji se i celokupno poslovanje preduzeća. Princip opreznosti zahteva procenjivanje imovinskih predmeta po nabavnim cenama, odnosno cenama koštanja, ili dnevnim cenama, u zavisnosti od toga koje su niže. U okviru načela opreznosti ističu i pojedini principi, i to:
Princip konzistentnosti se odnosi na primenu istih pravila procenjivanja iz perioda u period, a odstupanje od njih dozvoljava se u izuzetnim okolnostima. To je u stvari materijalni kontinuitet koji je preduslov uporedivosti bilansa, a uporedivost je najvažnije sredstvo kontrole poslovanja preduzeća. Pored toga postoji formalni kontinuitet koji zahteva jednakost forme dva ili više uzastopnih zaključnih bilansa. Princip razgraničenja prihoda i rashoda polazi od zahteva da tekućem obračunskom periodu treba dodeliti one prihode i one rashode koji su u njemu nastali, bez obzira da li su naplaćeni, odnosno isplaćeni. Načelo istinitosti tangira unutrašnju sadržinu bilansa, tj. problem procenjivanja bilansnih pozicija. U njegovoj osnovi je zahtev za relativnom istinitošću, a ona će biti zadovoljena ako je bilans „tačan i to tačan u odnosu na važeće propise o bilansiranju i procenjivanju (načelo tačnosti), i da bilansne vrednosti ne smeju biti samovoljno nego objektivno utvrñene (načelo isključivanja samovolje)“ (Ranković, 2007). Dakle, bilans sastavljen u skladu sa važećim zakonskim propisima i opšteprihvaćenim
računovodstvenim principima i standardima biće istinit u relativnom smislu.1
Objavio Makimikihaos 25. mart 2024.
Objavio nemanja20 25. mart 2024.
Objavio pupovic95 13. mart 2024.
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Objavio nejra.16 27. mart 2024.
Objavio bojana.petr 27. mart 2024.
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Objavio nejra.16 27. mart 2024.
Objavio bojana.petr 27. mart 2024.
Komentari
You must be logged in to post a comment.