Tipovi naučnih metoda
Tipovi naučnih metoda
SEMINARSKI RAD
Metodologija naučno-istraživačkog rada
MENTOR: STUDENT:
april, 2016.
Pod krivičnom i materijalnom odgovornošću izjavljujem da sam ja autor teksta seminarskog rada.
Sažetak
::
Tema ovog rada je klasifikacija i uopšteni prikaz naučnih metoda. Naučni metod mora da prati dinamiku
društva i sa njegovom evolucijom evoluira i sam naučni metod. Naučni metod ima dvostruku funkciju, primarna
funkcija metoda je logičko-epistemološka kritika celokupnog naučno-istraživačkog rada, sekundarna funkcija metoda je
osnov razgraničenja naučnih disciplina kojima se predmet proučavanja delimično preklapa. Ne postoji jedinstveni
osnov za klasifikaciju naučnih metoda. U ovom radu je korišćen trostruki osnov klasifikacije naučnih metoda. Osnovi
klasifikacije su: opštost; paradigmatska osnova i teorijsko-metodološki pristup; faza istraživanja u kojoj se koristi. Po
osnovu opštosti, metodi se dele na: opšte, opštenaučne i posebne naučne metode. Po osnovu paradigmatske osnove i
teorijsko-metodološkog pristupa, metodi se dele po teorijskim pravcima u kojima su se razvili. Po osnovu faze
istraživanja, metodi se dele na: faza prikupljanja materijala; faza sređivanja i prikazivanja prikupljenog materijala; faza
analize i tumačenja.
Ključne reči
:
metod, naučni metod, tipovi metoda, klasifikacija metoda, teorijski pravci, faze istraživanja.
Klasifikacija naučnih metoda
Klasifikacija naučnih metoda po klasifikaciji naučnih disciplina na prirodne, društvene i
psihološke nije pouzdana. Postoji veliki broj metoda koji se upotrebljavaju u svim ili većini naučnih
disciplina (eksperiment, posmatranje, ispitivanje, indukcija, dedukcija…) što čini ovu podelu
nepouzdanom.
Tipovi naučnih metoda
Klasifikacija naučnih metoda po klasifikaciji naučnih disciplina na prirodne, društvene i
psihološke nije pouzdana. Postoji veliki broj metoda koji se upotrebljavaju u svim ili većini naučnih
disciplina (eksperiment, posmatranje, ispitivanje, indukcija, dedukcija…) što čini ovu podelu
nepouzdanom. Naučne metode možemo klasifikovati na osnovu tri kriterijuma: opštost;
paradigmatska postavka i teorijsko-metodološkom pristupu; fazi istraživanja.
Klasifikacija naučnih metoda po osnovu opštosti je sledeća: osnovne metode, opštenaučne
metode i metode posebnih naučnih disciplina.
Osnovne metode čine matricu svim drugim metodama. Osnovne metode predstavljaju
svojevrsne modele koji nam olakšavaju put do saznanja istine. Karakteristike osnovnih metoda su:
osnovne su i najopštije, predmet je uvek složena celina, međusobno su zavisne i prožimaju se, svaka
ima sopstvene norme i procedure, pružaju različit stepen istinitosti saznanja i imaju visok stepen
upotrebljivosti. Podela osnovnih metoda se može izvršiti po osnovu tri kriterijuma: po predmetu ih
delimo na eksperimentalne (analiza, sinteza, apstrakcija, konkretizacija i indukcija) i
neeksperimentalne (dedukcija i generalizacija); po svojstvu primene na analitičke (analiza,
specifikacija, apstrakcija i dedukcija) i sintetičke (indukcija, generalizacija, konkretizacija i
sinteza); po pripadnosti logičkim pravcima na formalno-logičke i dijalektičke.
Indukcija i dedukcija
Indukcija je proces izvođenja opšteg stava iz više posebnih stavova. Indukcijom izvodimo
opšti sud o celom predmetu,
ili o potpuno ili gotovo celoj vrsti ili klasifikaciji predmeta. Indukcija
je jedina metoda koja omogućava neposredno saznanje o empirijskom, realnom, konkretnom. U
svakom ne-analitičkom rasuđivanju, koje se odnosi na iskustvo ili njegove elemente, pa samim tim
2

metodološki postupci imaju svoje posebne metodološke oblike a to su: generalizacija i
specijalizacija.
Generalizacija i specijalizacija
Generalizacija je složena metoda shvatanja opšteg u posebnom i pojedinačnom, preko
posebnog i pojedinačnog. Ona znači misaoni prelaz od saznanja pojedinačnih i posebnih svojstava
određene grupe predmeta ka njihovim opštim svojstvima.
Specijalizacija je shvatanje posebnog u opštem preko posebnog. Specijalizacija pojma se
sastoji u shvatanju posebnih predmeta određene opšte grupe predmeta, tj. u shvatanju članova skupa
i reda ili posebnih odredaba opšteg predmeta.
Opštenaučne metode koriste
se za sticanje naučnog saznanja u svim naučnim disciplinama i
oblastima. Osnovu opštenaučnih metoda čine osnovne metode (indukcija, dedukcija, analiza,
sinteza, specijalizacija, generalizacija, konkretizacija i apstrakcija). Opštenaučne metode su:
statistička metoda, a
ksiomatska metoda, metoda modelovanja, metoda razumevanja,
eksperimentalna metoda, analitičko-deduktivna metoda, hipotetičko-deduktivna metoda i
komparativna metoda.
Statistička metoda
Statistika nije posebna naučna disciplina, već predstavlja oblast primenjene matematike.
Statistička metoda podrazumeva korišćenje statističkih podataka kao glavnih izvora istraživanja.
Statistička skupina (skup, masa) sastoji se od određenog broja statističkih jedinica (lica, delanja,
ponašanja, događanja) kojima se numerički izražavaju istraživana svojstva društvene pojave.
Podatci o statističkom skupu, mogu biti iz predhodnog istraživanja ili se mogu prikupiti u okviru
istog istraživanja. Prikupljeni podatci se moraju klasifikovati u pet osnovnih grupa: kvantitativni,
kvalitativni, hronološki, demografski i geografski podatci. Prilikom istraživanja društvenih nauka
najčešće se koriste sledeće statističke metode: metod uzorka, metod srednjih vrednosti, metod
korelacije i metod verovatnoće.
Metod uzorka podrazumeva da se, određenom tehnikom, odabere deo celine koji će
reprezentovati celokupan skup. Metod uzorka podrazumeva određivanje veličine uzorka. Veličina
uzorka zavisi od sledećih činjenica: veličine celine, homogenosti celine, varijabilnosti istraživanih
svojstava i stepena željene preciznosti. Postoje tri tipa metoda uzorka: tehnika slučajnog uzorka
(slučajni izbor jedinice uzorka), tehnika sistematskog ili namernog uzorka (slučajni izbor prve
jedinice uzorka, dok se svi naknadni uzorci biraju po unapred određenom planu) i tehnika
stratifikovanog uzorka (statistički skup se deli na više stratuma(delova) i nakon toga se slučajnim
izborom određuju uzorci svakog stratuma).
Metod srednjih vrednosti se koristi za proučavanje svojstava strukture predmeta,
definisanjem aritmetičke srednje vrednosti istraživane pojave. Ovaj metod se realizuje kroz dva
oblika: medijalna kao statistička vrednost (srednja poziciona vrednost) i modalna statistička
vrednost (vrednost koja se najčešće javlja).
Metod korelacije određuje veze i odnose među istraživanim pojavama, imamo dva oblika
korelacije: pozitivna korelacija (korelacija društvenih pojava čija statistička vrednost uporedo i
istovremeno raste) i negativna korelacija (kada porast statističke vrednosti jedne društvene pojave
dovodi do smanjenja statističke vrednosti druge društvene pojave).
Metod verovatnoće je predviđanje razvoja društvene pojave uz pomoć računa verovatnoće.
Nikolić, Zoran, (2010), Metodologija naučno-istraživačkog rada, Novi Sad, Alfa-graf NS, str. 87
4
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti