Medjunarodno privatno pravo

ISPITNA PITANJA
MEĐUNARODNO PRIVATNO PRAVO
2013-2014

1. Građanskopravni odnosi sa elementom inostranosti
Međunarodno privatno pravo se uvijek posmatra sa stanovišta domaćeg prava, što znači uvijek kada se pojavi neki predmet sa elementom inostranosti uvijek se posmatra sa strane domaćeg prava i u domaćem pravu se traži rješenje za taj predmet.
Međunarodno privatno pravo praktično nema karakter međunarodnog prava bez obzira na ime i spada u građansku grupu predmeta.
Međunarodno pravo reguliše privatnopravne, tj građanskopravne odnose sa elementom inostranosti. Ti građanskopravni odnosi mogu biti različiti, to mogu biti: porodični i bračni odnosi, odnosi vezani za sticanje stvari, odnosi koji su proizašli iz izdavanja čeka ili mjenice itd. Ono što vezuje ove građanskopravne odnose za MPP je element inostranosti, koji predstavlja problem rješenja spora proizašlog iz jednog građanskopravnog odnosa koji je vezan za više država.
Primjena pravila MPP za rješavanje građanskopravnog odnosa sa elementom inostranosti dovodi do pravičnog rješenja tog odnosa.
Element inostranosti se može pojaviti u objektu, subjektu ili u obavezama.

2. Načini (metodi) regulisanja Međunarodnog privatnog prava
Načini regulisanja MPP mogu biti direktni i indirektni
Ako postoje međunarodni propisi koji regulišu određenu materiju onda oni na direktan način regulišu pitanja za više zemalja.
Indirektan način regulisanja je upravo ono čime se bavi MPP, odnosno ono se bavi određivanjem tačke vezivnja, tj koja je to relevantna činjenica po kojoj će se odrediti mjerodavno pravo.
MPP daje odgovor na pitanje koje će se pravo primjeniti, a ne koje je sadržine to pravo koje se primjenjuje. Norme koje indirekto regulišu građansko pravne odnose sa elementom inostranosti nazivaju se kolizione norme. Kolizione norme su one norme koje upućuju na mjerodavno pravo. Mjerodavno pravo je ono pravo koje smo dobili po relevantnoj pravnoj činjenici.
Npr. Osnovno pravilo kada su u pitanju štete bez obzira na način nastanka štete jeste da važi pravo one zemlje gdje je nastala šteta. i to je upravo relevantna činjenica, tj relevantni element inostranosti, koji praktično garantuje naknadu štete.
Predmet mpp su pravni odnosi koji su regulisani normama MPP-a.

3. Sukob zakona – pojam, vrste i unutrašnji sukob zakona
Do sukoba zakona dolazi kada je jedan građanskopravni odnos vezan za dvije ili više zemalja, koje ista pravna pitanja regulišu na različite načine. Kako bi se riješio jedan takav građanskopravni odnos na njega se primjenjuju pravila međunarodnog privatnog prava.
Sukob zakona u pogledu pravca djelovanja može biti vertikalan i horizontalan.
Vertikalan sukob zakona postoji sa jedne strane kao pitanje odnosa međunarodnog prava i prava pojedinih država, sa druge strane kao pitanje međusobnog odnosa primjenjivosti univerzalnih, regionalnih i bilateralnih normi.
Horizontalan sukog zakona se javlja kao pitanje odnosa prava različitih zemalja koje polažu pravo da regulišu svaka za sebe isti pravni odnos kod kojeg postoji element inostranosti.
Unutrašnji sukob zakona je interesantan u federalnim državama, kao i kod spajanja dvije država ili kod aneksije. Unutrašnji sukob zakona u složenim državama može se javiti u dvije situacije; 1) kada unutrašnji sukob zakona proizvodi pravne posljedice na unutrašnjem planu i 2) kada proizvodi pravne posljedice i na unutrašnjem i na međunarodnom planu.
I kod unutrašnjeg sukoba zakona postoji pitanje vertikalnog i horizontalnog sukoba zakona. Vertikalni sukob zakona se javlja kao problem podjele normativne nadležnosti izmeđi federacije i federalnih jedinica, a horizontalni se pojavljuje kao sukob različitih pravnih poredaka u okviru federacije.

4. Sukob juriskdikcija (nadležnosti)
Do sukoba jurisdikcija tj nadležnosti može doći ako nema međunarodnih pravila ili država nije vezana sa njima onda je država slobodna da odredi u kojim slučajevima će biti nadležna njena sudska vlast i tada se govori o konkurenciji nadležnosti.
Sukob nadležnosti dijelimo na pozitivan i negativan. Pozitivan postoji kada više država prihvata postupanje u određenoj pravnoj stvari, dok je negativan kada više država odbija postupanje u određenoj pravnoj stvari pa dolazi do situacije gdje praktično nema pravne zaštite.
Takođe postoji i otvoren sukob nadležnosti gdje se više sudova proglašava nadležnim radi propisa koji imaju različite formulacije. Postoji i latentan sukob