Motivacija igrača

UVOD

Svaki sportaš a tako i trener spontano razvija sebi svojstveno gledište o tome što je motivacija, odnosno teoriju o tome što motivira ostale sportaše. Navedeno gledište se razvija na temelju onoga što pojedinac zna da ga je manje ili više motiviralo u natjecateljskim situacijama u njegovom sportu. Veliki problem navedenog laičkog pristupa problematici motivacije je to što se pojedinčevo iskustvo najčešće ne može generalizirati na svakog sportaša u svakom sportu.
Neki sportaši imaju takve osobine ličnosti koji im daju predispozicije za uspjeh te jednostavno postižu visoke nivoe motivacije, dok drugi uz iste uvjete imaju manju motivaciju i manje osobnih ciljeva i želja u sportu. Sportaši se nalaze u raznim situacijama ali je neizbježno da ih specifične situacije motiviraju.

Šta su motivi ?

Motivi su pobude koje čovjekovo djelovanje usmjeravaju prema nekom određenom cilju, održavaju to djelovanje i pojačavaju njegov intenzitet. To su uzroci ljudskog ponašanja. S obzirom da postoji vrlo velika varijabilnost ljudskog ponašanja, pretpostavljamo da postoji i velik broj različitih motiva. U području svakog od tih motiva djeluje motivacijski ciklus.
U svakom trenutku naše ponašanje određeno je velikim brojem motiva koji stoje u složenim odnosima. Kad govorimo o motivima, treba imati na umu:

• Način izražavanja motiva u ponašanju varira od soc. sredine do sredine i od pojedinca do pojedinca.
• Isti ili slični motivi mogu se manifestirati na različite načine
• Različiti motivi se mogu manifestirati na sličan način.
• Najčešće je svako ponašanje rezultanta djelovanja interakcije nekoliko motiva, a ne samo jednog pojedinačnog.

 S bavljenjem sportom posebno su povezani motivi za kretanjem, odmorom i izbjegavanjem boli (u sportu se ide i unatoč umoru i često preko granice boli, dakle traži se ponašanje suprotno nekim urođenim, biološkim motivima). Maslow smatra da u osnovi svakog motiva postoji potreba, a te su potrebe hijerarhijski organizirane u pet razina:

1. Fiziološke potrebe (glad, žeđ…),
2. Potrebe za sigurnošću (krov nad glavom, posao),
3. Potrebe za pripadanjem (ljubavlju, prijateljstvom),
4. Potrebe za poštovanjem (ugled, uspjeh, prestiž),
5. Potrebe za samoostvarenjem i samoaktualizacijom, tj. ostvarenjem svojih potencijala.

Postoji točno određen redoslijed javljanja i zadovoljavanja ljudskih potreba (hijerarhija), od najnižih fizioloških, do viših razina potreba. Ipak, u iznimnim slučajevima dogodi se da neka potreba višeg reda nadvlada potrebe nižeg reda – npr. igrač je umoran od stalnih natjecanja u sezoni, ali i dalje igra usprkos umoru jer mu je najvažniji plasman njegovog kluba. Dakle, hijerarhija zadovoljavanja potreba nije baš potpuno nepromjenjiva.