Odlomak

1.    Uvod

Sa stanovišta krivičnog prava lica sa mentalnim poremećajima izazivaju interesovanje najčešće kao mogući učinioci krivičnih djela. Ako se radi o licima za koja se u krivičnom postupku ustanovi da su u neuračunljivom stanju izvršila protivpravno djelo sa obilježjima krivičnog djela, prema njima se kao osnovna sankcija može izreći mjera bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi. Takođe, ova sankcija ili druga mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja na slobodi može se izreći prema licu u stanju bitno smanjene uračunljivosti. U novom Krivičnom zakoniku Republike Srpske iz 2005. godine učinjene su neznatne izmjene u pogledu uslova za izricanje mjera bezbjednosti psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi i liječenja na slobodi, iako je bilo neophodno uskladiti ova rješenja sa promijenjenim konceptom krivice. Pogotovo ove izmjene nisu došle do izražaja u Zakoniku u krivičnom postupku (poseban postupak za izricanje mjera bezbjednosti).
Zbog toga se u još većoj mjeri uočava protivrječnost u položaju neuračunljivog lica optuženog za izvršenje krivičnog djela. Jedan od načina razrješenja ovog problema, za koji se zalaže autorka, jeste odvojeno zakonsko regulisanje zaštite mentalnih bolesnika (uključujući tu i lica koja u neuračunljivom stanju učine djelo sa obilježjima krivičnih djela). Položaj bitno smanjeno uračunljivih lica, budući da njihova krivica nije isključena, ne mora se mijenjati. Na svu osjetljivost zaštite ljudskih prava ovih lica autorka dodatno ukazuje u djelu rada koji se tiče izvršenja mjere bezbjednosti obaveznog liječenja i čuvanja u zdravstvnoj ustanovi, koja po svojoj prirodi uključuje lišenje slobode i prinudno psihijatrijsko liječenje.
Svaka vijest o izvršenju svirepog, podmuklog ili masovnog ubistva po pravilu izaziva slične reakcije javnosti: radoznalost, zgražanje nad postupcima ubice, saosjećanje sa patnjama žrtve i njenih rođaka i uznemirenost zbog činjenice da je ubica mogao biti naš najbliži komšija. Često se još ništa ne zna o motivima učinjenog djela, ličnim odnosima između žrtava i ubice i o njihovim ličnostima. Pa ipak je javnost sklona da strogo i pretjerano reaguje, često se povodeći za senzacionalističkim pisanjima dnevne štampe, koja se trudi da nas najprije upozna sa mogućom psihijatrijskom «pozadinom» cijelog slučaja.

 

 

 
2.    Actiones liberae in causa

Actiones liberae in causa je krivičnopravni institut pomoću kojeg se rješava problem krivične odgovornosti onih učinilaca koji su krivično djelo izvršili u stanju neuračunljivosti, ali su sami sebe doveli u to stanje. Otuda i naziv ovog instituta koji bi se mogao prevesti kao radnje slobodne u uzroku.
Iako u momentu izvršenja krivičnog djela radnje učinioca nisu bile slobodne (bio je neuračunljiv), u jednom prethodnom momentu ili stanju, prije nego što je prouzrokovao stanje sopstvene neuračunljivosti (upotrebom alkohola ili droge), njegove radnje su bile slobodne u smislu skrivljenog započinjanja uzročnog toka koji se završio činjenjem krivičnog djela u neuračunljivom stanju. Radi se o jednom događaju koji teče u dvije faze gdje u prvoj uračunljiv učinilac prouzrokuje situaciju u kojoj će (druga faza) postati u međuvremenu neuračunljiv i izvršiti krivično djelo. Actio libera in causa predstavlja jedini izuzetak da se uračunljivost učinioca djela ne utvrđuje u momentu vršenja krivičnog djela, već se taj momenat pomjera unazad (prije nego što je sebe doveo u stanje neuračunljivosti).
Da bi se primjenio ovaj institut potrebno je da kod učinioca u trenutku prije nego što će se konzumiranjem alkohola ili droge dovesti u stanje neuračunljivosti postoji uračunljivost i krivica u odnosu na kasnije izvršeno krivično djelo. To znači da u odnosu na to djelo mora postojati umišljaj ili nehat (kod krivičnih djela koja su kažnjiva kada su učinjena iz nehata). Ovaj se institut ne primjenjuje kada se učinilac doveo u stanje bitno smanjene uračunljivosti.
Postoje umišljajna i nehatna actio libera in causa. Kod umišljajne učinilac se sa umišljajem dovodi u stanje neuračunljivosti u kome vrši krivično djelo u odnosu na koje postoji direktni ili eventualni umišljaj .Kod nehatne actio libera in causa učinilac sam sebe iz nehata dovodi u stanje neuračunljivosti gdje ostvaruje elemente bića krivičnog djela u odnosu na koje je postojao svjesni ili nesvjesni nehat.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Pravo

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari