Odlomak

1.  UVOD
1.1  ODMORI
Odmor predstavlja deo vremena zaposlenog tokom kojeg on obnavlja svoje radne sposobnosti i energiju koju je utrošio na izvršavanje radnopravnih obaveza.
Pravo na odmor je opšte priznato pravo radnika uređeno međunarodnim normama rada kao i Zakona o radu.
Za razliku od prava iz radnog odnosa koje se uglavnom tiče samog rada, pravo na odmor jeste pravo na osnovu rada .
Zakon o radu priznaje pravo zaposlenima na dnevni, nedeljni, godišnji odmor kao i pravo na plaćeno i neplaćeno odsustvo i mirovanje radnog odnosa.
1.1.2. Odmor  u toku radnog vremena
Zaposleni koji radi puno ili skraćeno radno vreme ima pravo na odmor u toku rada, koje traje najmanje 30 minuta. Zaposleni koji radi duže od četiri, a kraće od šest časova dnevno ima pravo na odmor u toku rada u trajanje od najmanje 15 minuta. Pravo na odmor u toku dnevnog rada u trajanju od najmanje 45 minuta ima zaposleni koji radi duže od punog radnog vremena tj. deset časova dnevno.
Odmor u toku rada ne može se koristiti ni na početku ni na kraju radnog vremena i treba da je organizovan na način koji obezbeđuje kontinuitet u radu.
Odluku o rasporedu korišćenja odmora donosi poslodavac. Vreme odmora u toku rada računa se u radno vreme.

U ” Železnice Srbije ” A.D. odmor voznog i osoblja organizuje se u skladu sa Zakonom o bezbednosti u železničkom saobraćaju.
 1.1.3.  Dnevni odmor
Zaposleni ima pravo na odmor između dva uzastopna radna dana, u trajanju od najmanje 12 časova neprekidno. Kod zaposlenih u preraspodeli radnog vremena dnevni odmor traje najmanje 10 časova neprekidno.

1.1.4.  Nedeljni odmor

Zaposleni ima pravo na odmor između dve uzastopne radne nedelje u trajanju odnajmanje 24 sata neprekidno. Ako zaposleni radi na dan nedeljnog odmora mora mu se omogućiti da taj odmor koristi nekog drugog dana u toku naredne nedelje.
1.1.5.  Godišnji odmor
Svaki zaposleni ima pravo na plaćeni godišnji odmor u određenom minimalnom trajanju koje iznosi tri radne nedelje za godinu dana službe.
Pravo na plaćeni godišnji odmor zagarantovano je zakonom, i njega se zaposleni ne može odreći niti  ga poslodavac može uskratiti.
Zaposleni ima pravo da u toku kalendarske godine koristi ceo godišnji odmor  u trajanju od najmanje 20  radnih dana za godinu dana rada. Zakonski minimum od 20 radnih dana se uvećava na osnovu kriterijuma utvrđenih Kolektivnim ugovorom kao na primer zdravstveno i socijalno stanje, godine starosti dece, doprinos u radu,  uslovi rada, radno iskustvo, stučna sprema, porodično stanje… minimalna dužina godišnjeg odmora uvećava se po svakom kriterijumu. Maksimalna dužina godišnjeg odmora iznosi pet nedelja  osim za zaposlene sa preko 30 godina radnog staža i za zaposlene koji rade na poslovima na poslovima sa uslovima rada za koje je predviđeno skraćeno radno vreme.
Pravo na godišnji odmor zaposleni stiče posle šest meseci neprekidnog rada od stupanja na rad kod istog poslodavca, ili nakon prekida radnog odnosa dužeg od 30 dana.
U dane godišnjeg odmora ne računaju se zvanični i uobičajeni praznici, plaćena odsustva i privremena sprečenost  za rad po propisima zdravstvenog osiguranja.
Ako zaposleni nije ostvario ove uslove on ostvaruje pravo na srazmerni godišnji odmor, koji se određuje tako što se za svaki mesec dana rada priznaje 1/12 godišnjeg odmora.
Zaposleni može da koristi godišnji odmor u dva dela, s tim što onda  prvi deo godišnjeg odmora u trajanju od najmanje tri radne nedelje koristi u toku kalendarske godine, a drugi deo najkasnije do 30.juna naredne godine.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Saobraćaj

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari