Odlomak

UVOD

Čovek je jedino biće na planeti koje stvara optad. Zbog sve većih količina i štetnosti po okolinu, otpad se smatra jednim od najznačajnijih ekoloških problema, savremenog sveta. Čovek je svojim aktivnostima odlučujući činilac u promeni životne sredine. Te su aktivnosti povezane sa zadovoljavanjem životnih potreba. Veliki deo potreba stvoren je veštački i pitanje je da li nam je potreban toliki broj tazličitih proizvoda, koji će nakon upotrebe postati otpad. Naša civilizacija proizvodi sve više otpada i ništa ne ukazuje na skore promene ovog trenda. Ipak zahvaljujući tehnološkom napretku i razvoju ekološke svesti, borba protiv otpada postaje mnogo uspešnija.
Nastajanje otpada je rezultat ukupne ekonomske aktivnosti svake države, i kao takvo u direktnoj korelaciji je sa nacionalnom ekonomijom.
Prema poreklu, čvrsti otpad se deli na komunalni, komercijalni, i bezopasni industrijski otpad. Uobičajeno je da se otpad urbanih sredina u komercijalni otpad jednim imenom nazivaju komunalni otpad. Komunalni čvrsti otpad po definiciji uključuje otpad iz domaćinstva, kao i drugi otpad koji je zbog svoje prirode i sastava sličan otpadu iz domaćinstva: neopasani otpad iz industrijskih, komercijalnih ustanova i institucija, administrativnih ustanova, zanatskih radnji, gradjevinski otpad, zeleni otpad iz parkova i groblja i ostatke od čišćenja ulica.
Upravljanje komunalnim otpadom obuhvata funkcije sakupljanja, transporta, reciklaže, ponovne upotrebe, tretmana i odlaganja komunalnog čvrstog otpada.
Nastajanje komunalnog otpada zavisi od stepena industrijskog razvoja, životnog standarda, načina života socijalnog okruženja, potrošnje itd.
Za upravljanje čvrstim otpadom glavnu odgovornost ima lokalna vlast. To je kompleksan zadatak, koji zahteva odgovarajuće organizacione kapacitete i saradnju izmedju brojnih zainteresovanih strana u privatnom i javnom sektoru.
U ovom radu će biti prikazani neki od načina i primera za upravljanje otpadom, njegovo zbirnjavanje kao i reciklaža i ponovna upotreba.
1. MORFOLOSKI SASTAV OTPADA I UPRAVLJANJE OTPADOM U REPUBLICI SRBIJI
Brojne analize su pokazale da je jedan od najvećih ekoloških problema u Srbiji neodgovarajuće upravljanje otpadom. Sadašnja situacija u vezi zbrinjavanja otpada karakteriše loša praksa gde se javlja organizovano sakupljanje otpada samo u gradovima, ali ne i u selima. Danas sakupljenje otpada predstavlja samo odraz mogućnosti komunalnih preduzeća, umesto da sakupljanje otpada bude potreba svakog stanovnika.
Otpad je svaka materija ili predmet koji vlasnik odbacuje, namerava ili mora da odbaci. Vrste otpada prema mestu nastanka su: komunalni otpad, (otpad iz domaćinstva), komercijalni otpad i industrijski otpad. U zavisnosti od opasnih karakteristika koje utiču na zdravlje ljudi i životnu sredinu, otpad može biti: neopasan, inertan, opasan.
Postojeće stanje u lokalnim samoupravama Republike Srbije karakterišu nepouzdani i nepotpuni podaci o količini generisanja komunalnog otpada. Količine komunalnog otpada na godišnjem nivou su proračunate na osnovu merenja otpada u referentnim lokalnim samoupravama. Na osnovu rezultata tih merenja može se usvojiti da gradsko stanovništvo generiše prosečno 1 kg komunalnog otpada po stanovniku na dan, dok seosko stanovništvo prosečno generiše 0,7 kg otpada/stanovniku/dan. U Beogradu se dnevno generiše 1,2 kg otpada/stanovniku. Na osnovu popisa, gradsko stanovništvo čini 57%, dok je 43% seoskog stanovništva. U proseku, stanovnik Republike Srbije generiše 0,87 kg komunalnog otpada/dan (318 kg/godišnje).

Prikaz morfološkog sastava komunalnog otpada u Srbiji

Prema morfološkom sastavu otpada, organski otpad (baštenski otpad I ostali biorazgradivi otpad) zauzima gotovo 50% u masi komunalnog otpada, pri čemu je ostali biorazgradivi otpad sa 37,62% oko tri puta zastupljeniji od baštenskog otpada. Ukupni otpad od plastike čini ukupno 12,73%, dok ukupna količina kartona iznosi 8,23%, zatim slede staklo (5,44%), papir (5,34%), tekstil (5,25%), pelene za jednokratnu upotrebu (3,65%) i metal (1,38%).

Količina otpada koju proizvode privredni subjekti koji podležu plaćanju naknade za proizvedeni i odloženi neopasni industrijski otpad (podaci Fonda) iznosi 598.160 t neopasnog industrijskog otpada. Na osnovu ostalih podataka, procenjuje se da je realna količina do 700.000 t/god.
Po grupama delatnosti, najveće količine otpada su iz prerađivačke industrije, znatne su količine otpada iz poljoprivrede, eksploatacije mineralnih sirovina i iz građevinarstva. Radi ponovne upotrebe i reciklaže, neopasni otpad se uvozi, a u zavisnosti od tražnje na tržištu i izvozi. Za izvoz, uvoz i tranzit neopasnog otpada potrebna je dozvola koju izdaje ministarstvo. Analizirajući statističke podatke prekograničnog kretanja otpada, može se zaključiti da je izvoz otpada i ostataka dominantan u odnosu na uvoz. Najčešće su se izvozili otpadni metali, a posebno otpad od gvožđa i čelika. I kod otpada od aluminijuma i bakra i legura bakra prisutan je uočeni trend. Uvoz otpada i ostataka je uglavnom ravnomerno raspodeljen po svim vrstama. Prekogranično kretanje otpada i ostataka od papira i kartona (uvoz – izvoz) je uravnoteženo, a zabrinjava povećani udeo uvoza u odnosu na izvoz otpada I ostataka od plastike, kao i celih otpadnih guma.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari