Oslobođenje životinja i socijalna revolucija

Oštrenje revolucionarnog oruđa

Prihvatiti veganstvo i odbaciti konzumaciju i uporabu životinjskih proizvoda nije kraj puta već njegov početak; novi početak koji osobi nudi priliku da svakodnevnu realnost sagleda u drukčijem svijetlu. Ipak, pričati o patnji ne-ljudskih životinja i koristima od veganskog načina života često je obeshrabrujuće za vegana pošto je najčešća prva reakcija sugovornika neslaganje s tom idejom. Protivnici veganstva kažu kako je način na koji vegani vide ljudsko – životinjske odnose radikalno pogrešan i kako će na kraju platiti ogromnu cijenu zbog tako besramne društvene nepokornosti. Na kraju, oni prorokuju kako će pogreška veganstva postati očita i kako će s vremenom ideja biti odbačena. Međutim, na čudan su način te kritike (veganstva) točne. Sve dok pojedinac ne shvati što je to što veganstvo čini “nerazumnim”on neće shvatiti istinsku bit koja stoji iza te ideje. Tek kad se osoba upita što je to što u očima ne-vegana veganstvo prikazuje kao pogrešno ona će steći sposobnost da detektira pogrešno razmišljanje koje je uzrok njenog odbijanja da prizna nasilan i nepotreban tretman ljudi prema ne – ljudskim životinjama. Tek kad se principi veganstva primjene na kompletnu paletu (sistem) nepravdi osoba može shvatiti potrebu za takvim načinom života. Protivnici veganstva su u pravu jer izolirano veganstvo nema smisla i protivno je ideji za koju se u biti bori. I priča se tako nastavlja, otuđenje do kojeg dolazi uslijed kršenja društvenih normi često je dovoljno da pojedinac “preispita” svoje opredjeljenje za veganstvo. Kao filozofija veganstvo prkosi ideologijama koje su ukorijenjene u zapadnoj misli. Za razliku od iracionalnih sustava vrijednosti, nametnutih ljudima od strane institucija sistema, principi veganstva potiču pojedince da se suprotstave dogmama koje su im nametnute te da izgrade novu etiku i sustav vrijednosti koji se temelji na premisama suosjećanja i pravednosti. Suprotstavljanje postojećim sustavima vrijednosti je, međutim, zastrašujući koncept u odnosu na društvo koje se dobrovoljno regrutiralo u dominantne državne socijalne paradigme. Međutim, kako to Brian Dominick vrlo vješto ilustrira u sljedećem eseju, upravo je to suprotstavljanje ono što moramo pristati učiniti ako tražimo istinsku procjenu onoga što nam socijalno oslobođenje može ponuditi. U cjelovitosti ovog procesa veganstvo je samo jedan element u složenoj strukturi socijalne revolucije.To je ono po čemu je ovaj Brianov esej poseban. “Oslobođenje životinja i socijalna revolucija” je kompaktan okvir dizajniran kako bi nam pomogao dok nastojimo prepoznati što nam suosjećanje, kritičko razmišljanje i racionalnost mogu donijeti u našoj simultanoj dekonstrukciji i transformaciji društva.  Neumoran u svojem nastojanju da pokrene ovu transformaciju, Brian nas prisiljava da se suprotstavimo opresivnim ideologijama koje nosimo u sebi te da otkrijemo njihove veze s nepravdom koja prožima sve sfere našeg postojanja. Brian vjeruje da je svakome od nas dana sposobnost da izvuče ove neizbježne zaključke. Nije bitno da li ste anarhist koji prilazi veganstvu, vegan koji prilazi anarhizmu ili nijedno od te dvije opcije. Sve što je potrebno je volja da se zasuknu rukavi, “naoštri oružje” i krene sa radom kako bi se s konkretnim naporom dovelo u pitanje društvenu kratkovidnost u doživljaju onog što čini pravedno društvo.