Odlomak

UVOD:

Evropska unija je danas jedan od najmoćnijih ekonomskih i političkih činilaca na svijetu. Od njenog rođenja 09. maja 1950.godine, kada je Šumanov plan bio prihvaćen od strane šest zemalja, pa sve do današnjih dana, ona je prešla težak put, ispunjen uspjehom.
Tom uspjehu su u mnogome doprinijela širenja Unije i same nove članice.
Pojava regionalnih ekonomskih integracija snažno je obilježila period poslije Drugog svjetskog rata. Jedan od najznačajnijih i najuspješnijih oblika regionalnog udruživanja država danas predstavlja Evropska unija. Korjeni njenog stvaranja leže u težnjama za prevazilaženjem histirijskih rivalstava, posebno Francuske i Njemačke, paralelno sa podsticanjem ekonomskog napretka i razvoja država članica.
Evropska unija (EU) je „međunarodna struktura sui generis“  ili supranacionalna tvorevina koja ima vlastiti izvor prihoda i sudsku vlast, te niz nadnacionalnih institucija sa ovlaštenjima da donose odluke o pitanjima od zajedničkog interesa za nivo Evropske unije. EU čini 27 zemalja članica i ima više od 500 miliona stanovnika. Sa Lisabonskim ugovorom, koji je stupio na snagu 1. decembra 2009.godine, EU je dobila pravni subjektivitet, pa može zaključivati međunarodne sporazume i priključivati se međunarodnim organizacijama. EU ima svoju plavu zastavu sa 12 zlatnih zvjezdica, himnu – Betovenovu „Odu radosti“, valutu euro i slogan Ujedinjeni u različitosti.
Nadležnosti EU se dijele na isključive nadležnosti (npr. Oblast monetarne politike, carinske unije, konkurencije), zajedničke nadležnosti sa državama članicama (npr. unutarnje tržište, ekonomska, društvena i regionalna kohezija, okoliš, zaštita potrošača, transport, energija, sloboda, sigurnost i pravda) i nadležnost podrške (npr. zdravlje ljudi, industrija, obrazovanje, turizam).
Ustavni princip Evropske unije je princip supsidijarnosti, a to znači da se „aktivnosti na nivou EU poduzimaju onda kada to podrazumijeva veću efikasnost od aktivnosti pojedinih zemalja članica“ , odnosno „EU ne poduzima radnje (izuzev u oblastima svojih isključivih nadležnosti), osim ako su one djelotvornije od radnji poduzetih na nivou države članice, regije ili lokalne samouprave“.

1. EVROPSKA UNIJA – Istorijski aspekti od federalizma do funkcionalizma

Pojava regionalnih ekonomskih integracija snažno je obilježila period poslije Drugog svjetskog rata. Jedan od najznačajnijih i najuspješnijih oblika regionalnog udruživanja država danas predstavlja Evropska unija. Korjeni njenog stvaranja leže u težnjama za prevazilaženjem histirijskih rivalstava, posebno Francuske i Njemačke, paralelno sa podsticanjem ekonomskog napretka i razvoja država članica.
Pariskim ugovorom od 18. aprila 1951.godine stvoren je prvi nukleus današnje Evropske unije u vidu Evropske zajednice za ugalj i čelik (EZUČ), a zatim Rimskim ugovorom potpisanim 25. marta 1957.godine osnovane su Evropska ekonomska zajednica (EEZ) i Evropska zajednica za atomsku energiju (EURATOM). Prvobitno su ih činile šest zemalja članica (Francuska, SR Njemačka, Italija, Belgija, Luksemburg i Holandija).
Ugovorom o objedinjavanju organa triju evropskih zajednica (01. jula 1967.) formirane su Evropske zajednice (EZ) sa jedinstvenom institucionalnom strukturom.
Zajednica je prošla mnoge složene etape svog razvoja do današnje Evropske unije (EU) od dvadesetpet zemalja članica sa tendencijama daljeg širenja članstva.
Na tom putu institucionalnog reformisanja i uobličavanja međunarodno-pravnog identiteta, Zajednica se kretala u skladu sa funkcionalnim shvatanjem integracionih tokova. Proces funkcionalne integracije po sektorima se odvija postepeno, sa krajnjim ciljem povezivanja svih sektora zajedničkih aktivnosti u jednu cjelinu.
Nasuprot tome, ideje federalizma podrazumijevaju stvaranje integracije država u takvoj formi međunarodnog udruživanja, koja zahtijeva njihove ogromne ustupke na planu nacionalne suverenosti u korist jedne međunarodne tvorevine federalističkog karaktera.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Pravo

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari