Osnovi organizacije
UNIVERZITET U SARAJEVU
SEMINARSKI RAD
TEMA : OSNOVI ORGANIZACIJE
Studenti:
Emir Bukva 68881
Elma Bajrović 68945
Predmet: Organizacija
Adela Bukva 69042
Profesor: Elvir Čizmić
Emina Borovina 68986
Asistent: Elvir Šahić
Emina Drugović 68999
SADRŽAJ
HISTORIJA PROUČAVANJA ORGANIZACIJE.............................................................3
ORGANIZACIJA JAPANSKIH PREDUZEĆA...............................................................20
NAJNOVIJE TENDENCIJE U RAZVOJU ORGANIZACIJSKE TEORIJE..................21
ZAKLJUČAK ………………………………………………………………………….. 22
LITERATURA..................................................................................................................23
2

prethodnici i pripremili su gotovo sve potrebne uslove da se izvrši kvalitetan skok za
prerastanje organizacije iz prakse u nauku.
ULOGA I ZNAČENJE ORGANIZACIJE
Organizacija počinje s pojavom čovjeka - čovjek se njome počeo baviti s početkom
obavljanja korisnog proizvodnog rada, preoblikovanja predmeta rada u raznovrsne
proizvode u cilju podmirivanja životnih potreba.
Čovjek je s kvalitetnom organizacijom uz
manji napor (troškove) bolje i brže postizao
mnogo veće rezultate u svim područjima
svojega djelovanja.
Od prvih (slučajnih) lovačkih skupina do
savremenih oblika zajedničkog rada i života,
čovjek nikada nije mogao, a ni danas ne može,
bez organizacije.
Čovjek se koristi i pripada organizaciji čitav
svoj život - od rođenja do smrti, jer sva svoja radna i životna pitanja rješava zajedno s
ljudima - dakle - organizirano. S postupnim razvojem proizvodnih snaga, koje su pratili
odgovarajući društveno-ekonomski odnosi, razvijala se i organizacija, povećavao se broj i
oblici organizacije sve dok nije poprimila današnje razmjere kad je već bilo nemoguće
bez znanstvenog pristupa rješavati sve složenije organizacijske probleme, a isto tako
uspostavljati modernu, fleksibilnu i efikasnu organizaciju.
Pojam organizacije označava, kako proces
organizovanja nekih aktivnosti (poslova), tako
i rezultate tog procesa kojim se oblikuju
organizacijske jedinice različitih vrsta, širine i
struktura u svim područjima društvenog
života.
Značenje organizacije nije ograničeno samo
na čovjekovu privrednu aktivnost, nego na
njegovu cjelokupnu radnu i životnu aktivnost.
Organizacija omogućava realizaciju najsloženijih zadataka, proširuje obim čovjekove
individualne snage, jer organizacija od tih individualnih snaga stvara društvenu snagu,
ubrzava proces ostvarivanja zadataka odnosno skraćuje potrebno radno vrijeme za
4
njegovo izvršenje, te se odgovarajućom organizacijom relativno smanjuju troškovi
postizanja istih rezultata.
Organizacija ima i negativnu stranu – u
određenoj mjeri sprječava čovjeka i dovodi ga u
podređen položaj, jer mu ponekad nameće
zadatke koji nisu uvijek u skladu s njegovim
fizičkim sposobnostima ili se protive njegovu
poimanju rada.
Rješavanje problema u organizaciji (kao
instituciji ili aktivnosti), je praktički nemoguće
bez znanstvenih istraživanja - što organizaciji
daje znanstveni karakter.
Organizacija kao naučna disciplina je uključena u nastavne planove gotovo svih
visokoškolskih ustanova, održavaju se seminari i sl.
Bez obzira na važne tehničke komponente, organizacija je
ipak društvena nauka (njom ljudi nastoje ne samo uspostaviti
skladne odnose između elemenata proizvodnje, ekonomično
se koristiti sredstvima i racionalizirati svoj rad, već njome
uspostavljaju odgovarajuće društvenoekonomske odnose i
osiguravaju njihovu reprodukciju).
Nauka o organizaciji, kao nauka veoma bliska ekonomskim
naukama, ima izrazito klasno obilježje jer pomaže u
oblikovanju organizacije u kojoj se direktno i neposredno uspostavljaju odnosi među
njezinim sudionicima kakve želi vladajuća klasa (kroz historiju održavanje uloge subjekta
organizacije - omogućavanje oblikovanja ili održanja odnosa podređenosti u
organizaciji).
Danas je situacija drugačija -
organizaciji se u modernom društvu mora pokloniti puna
pažnja da bi se pravilno koristila u ostvarivanju svih poslovnih ciljeva, ali i omogućila
realizacija sve humanijeg procesa rada.
Kroz historiju usmjerenje na proizvodnju, odnosno njenu kvantitativnu i kvalitativnu
stranu - društvena strana proizvodnje je bila potpuno zanemarena.
U novije vrijeme dolazi do znatnog napretka pa se i društvenoj
strani poklanja sve veća pažnja - danas nema nijednog
poduzeća u visokorazvijenim zemljama u kojem se ne vodi
računa o položaju čovjeka, uslovima rada i života.
5

ORGANIZACIJA I NJEZINI OBLICI
Organizacija rada = udruživanje ljudi radi ispunjavanja ekonomski, odnosno proizvodnih
zadataka.
Stara je koliko i čovjekov rad, no u početku nije imala ni približno takvo značenje kakvo
je poprimila u savremenom društvu.
U današnjem društvu iskustvo, koje je nekada bilo dovoljno za organiziranje, danas je
nedovoljno za uspostavljanje najdjelotvornije organizacije rada.
Svakom stepenu razvoja proizvodnih snaga i društvenih odnosa odgovarao je određeni
oblik organizacije rada - razvijanjem proizvodnih snaga razvija se i organizacija rada koja
postaje sve složenija, a složeniji su i oblici u kojima se ostvaruje.
Organizacija rada = svjesna čovjekova djelatnost kojom se usklađuju svi činioci
(materijalni i ljudski) proizvodnje radi postizanja optimalnih rezultata.
Činioci proizvodnje u svakom trenutku moraju biti usklađeni; kvantitativno i kvalitativno,
vremenski i prostorno, odnosno, moraju biti integrirani u jedinstvenu proizvodnu ili
poslovnu cjelinu - inače će proizvodnja biti moguća, ali ne i optimalna.
Poslovna organizacija preduze
ć a ≠ organizacija rada zbog različitih udjela elemenata
proizvodnje.
7
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti