Virtuelizacija u računarskim mrežama
UNIVERZITET PRIVREDNA AKADEMIJA U NOVOM SADU
FAKULTET ZA PRIMENJENI MENADŽMENT, EKONOMIJU I
FINANSIJE
ZAVRŠNI RAD
VIRTUELIZACIJA U RAČUNARSKIM MREŽAMA
Mentor: Student:
Doc. dr Mlađan Maksimović
Nikola Branković
Broj indeksa:
I001-11/2015
Beograd, 2019.
2
SADRŽAJ

4
Slika 1. „IT ermudski trougao“- šansa za virtuelizaciju
U cilјu efikasnog iskorišćenja
IT
resursa i ozbilјnog smanjenja inicijalnog i operativnog
ulaganja u
IT
došlo je do razvoja savremenog rešenja koje danas nazivamo virtuelizacijom.
5
2. ISTORIJAT VIRTUELIZACIJE
Ideja virtuelizacije se prvi put javila šezdesetih godina u laboratorijama IBM organizacije. Kroz
godine se pojavilo puno hardvera i softvera koji su podržavali ovu tehnologiju. Posle pauze
osamdesetih i dela devedesetih godina ova tehnologija se ponovo vraća na velika vrata.
Tehnologija virtuelizacije je prvobitno korišćena za podelu skupih
mainframe
računara s cilјem
što bolјeg iskorišćenja hardvera. Naime, sredinom šezdesetih godina, u eri analognih mašina,
tada veliki računarski gigant, organizacija IBM, tražila je način da bolјe iskoristi svoje velike
mainframe sisteme i to tako što bi omogućila da izvršavaju više zadataka u isto vreme ili
drugačije rečeno da rade u multi-tasking režimu (slika 2).
Slika 2. Multitasking
Da bi ostvarili ovaj cilј, stručnjaci u IBM-u su došli na ideju da mainframe računar podele na
više manjih delova, od kojih je svaki imao svoje resurse, tako da su mogli da ih gase po potrebi,
bez izmene ostalih delova. Računar je bio poznat pod nazivom IBM System 370. Posle ovog
eksperimenta, IBM je razvio ideju virtuelne mašine: svaki korisnik ima svoju virtuelnu mašinu
na kojoj radi i tako deli resurse sa ostalim korisnicima bez međusobnog uticaja.
Nova tehnologija je postala izuzetno značajna i ubrzo prerasta iz internog eksperimentalnog
programa IBM-a u komercijalni proizvod. Mnogi univerziteti i druge organizacije su iskoristile
ovaj sistem jer su mogli da rasporede snagu svojih mainframe računara na više lјudi i tako
efikasnije iskoriste procesorsku snagu. Međutim, dugi niz godina ova tehnologija je bila
dostupna samo uskom krugu korisnika poput odabranih bogatih organizacija koje su imale na
raspolaganju takve, vrlo skupe, računare.
https://www.ibm.com/ibm/history/exhibits/mainframe/mainframe_PP3145.html

7
Umesto velikog broja skupih fizičkih servera koji su slabo iskorišćeni, virtuelizacija, kao način
za iskorišćenje rastuće procesorske snage i optimizaciju sistema, omogućuje njihovu
simulaciju na jednom ili manjem broju servera. Staru paradigmu - "jedna korisnička aplikacija
= jedan server" zamenjuje nova - "jedna korisnička aplikacija = jedna virtuelna mašina".
Ne može se pričati o istorijatu virtuelizacije bez pominjanja Jave. Ovaj programski jezik je
nastao iz potrebe za potpuno portabilnim programima. Java je popularni objektno orijentisani
programski jezik čija je jedna od osnovnih ideja pri konstrukciji bila prenosivost. Početkom
devedesetih u
Sun
-u je pokrenut Green project i u okviru njega je rođen programski jezik
Oak
.
Ovaj jezik je 1996. promenio ime u Java. Jedna od glavnih karakteristika Jave je portabilnost.
To znači da jednom napisan program može da radi na bilo kojoj arhitekturi ili operativnom
sistemu. Ovo je postignuto tako što se Java ne kompajlira u mašinski kod već u bvtecode - kod
sličan mašinskom, ali ga ne interpetira računar već virtuelna mašina specijalno pisana za
hardver na kome se izvršava. Ova virtuelna mašina se zove
Java Virtual Machine
.
Kržić, M. (2008). Virtuelizacija - osnova agilnog data centra i pouzdan partner biznisu u prevazilaženju krize.
Corning - Computer Engeenering, Beograd.
Liang, Y. D., & Tsai, M. J. (2013). Introduction to Java programming: brief version. Pearson.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti