Odlomak

1. UVOD
Bolest je vrlo složen biološki proces, višestruko uvjetovan i odvija se pod uticajem okoline, proces u kojem biljka trpi, ali i rauguje na djelovanje štetnog agensa. Pojam bolesti mora sadržavati najmanje tri elementa:
– biljku na kojoj se odvija tok bolesti,
– uzročnika bolesti, i
– okolinu koja djeluje i na biljku i na patogena, ali utiče i na interakcijski odnos domoćin – patogn, tj. na sam tok bolesti.
Ovo podrazumijeva da se bolest neće javiti ukoliko jedan od ovih uticaja nedostaje. Na biljakma može doći do vidljivih promjena u građi pojedinih tkiva, organa, ili čak organizama kao cjeline, koje se ponekad završavaju i uginućem biljke. Te promjene nazivaju se simptomi. Bolest nije simptom, jer je simptom samo vidna manifestacija procesa koji se u biljci razvijaju u određenom periodu bolesti. Bolesti biljaka mogu da uzrokuju razni štetni agensi: abiotičkog porijekla – neparazitske bolesti i biotičkog porijekla parazitske bolesti. Neparazitske bolesti biljaka najčešće uzrokuju:
– klimatski uticaji (manjak svjetlosti, ekstremne temperature, radijacija, nepovoljna vlažnost itd.),
– edafski uticaji (manjak ili višak mineralnih sastojaka, kiselost, vodno – vazdušni režim tla, itd.), i
– hemizam sredine ( prekomjerno zagađivanje zraka, vode i tla).
Ove bolesti su neinfektivne i ne mogu se prenositi na druge lokalitete. Parazitske bolesti uzrokuju živi organizmi (mikroorganizmi), infektivne su i mogu se prenositi sa jednog mjesta na drugo. Uobičajeno je da se uzročnici infektivnih bolesti nazivaju patogenima. Najvažnije parazitske bolesti biljaka su:
– mikoze (uzrokuju ih gljive),
– bakterioze (uzrokuju ih bakterije),
– viroze (uzrokoju ih virusi),
– mikoplazmoze (uzrokuju ih mikoplazmama slični organizmi – MLO),
– rikecioze (uzrokuju ih rikecijama slični organizmi – RLO),
– fikoze( uzrokuju ih alge) i
– lihenoze (uzrokuju ih lišajevi).
Najznačajnija bolest šumskog i ukrasnog drveća su mikoze.

2.0. PARAZITSKE BOLESTI

Kao što smo već rekli, parazitske bolesti uzrokuju živi organizmi (mikroorganizmi), infektivne su i mogu se prenositi sa jednog mjesta na drugo. Uobičajeno je da se uzročnici infektivnih bolesti nazivaju patogenima. U sljedećem tekstu nabrojat ćemo uzročnike parazitskih bolesti u šumama.
2.1. VIROZE
Ove bolesti uzrokuju virusi. Virusi predstavljaju najjednostavnije oblike života. Virusi se održavaju i umnožavaju samo u živim ćelijama drugih organizama. Osnovne karakteristike virusa su:
– Nemaju ćelijsku građu
– Nemaju svoj metabolizam
– Nemaju ribosome
– Sadrže samo jednu od nukleinskih kiselina, DNK ili RNK
– Ne dijele se po principu ćelijskih organizama, nego se u ćeliji domaćina reprodukuju
– Otporni su na djelovanje antibiotika i drugih hemijskih jedinjenja.
Virusna infekcija može biti ograničena na mjestu gdje je nastala što dovodi do lokalnih simptoma ili infekcija može biti sistemična kada zahvata cijelu biljku. Najčešći simptomi viroza su promjene u boji asimilacionih organa – hloroza koja može biti opća ili lokalna: uzduž nerava, linarna ili prstenasta, mozaična ili šarenilo različitog modela. Nekada se javljaju i promjene oblika lista (asimetrija, nitavost i dr.) zatim izraštaji (enacije), a izuzetno javlja se i uvenuće. Simptomi na deblu mogu biti u vidu lokalnih nekroza kore, tumora ili udubljenja i žljebova. Viroze mogu da uzrokuju promjene u razvoju cijele biljeke (opća kržljavost) ili samo na pojedinim organima kao što je pojava ”vještičinih metli” ili pojava rozeta (abnormalnosti u razvoju bočnih pupoljaka). Treba napomenuti da se simptomi viroza mogu zamijeniti i sa onim koje uzrokuju mikoplazmoze slični organizmi (MLO), siroplazmama slični organizmi (SLO) i rikecijama slični organizmi (RLO). Virusi kao i drugi patogeni uzrokuju promjene u biohemijskim i fiziološkim procesima biljaka što utiče na promjene u transportu hranjivih materija povećanoj respiraciji, povoćanoj akumulaciji metabolita, razgradnji hroloplasta i drugih ćelijskih sastojaka, itd. Neki virusi dovode do poremećaja u redukcionoj diobi i do stvaranja šturog sjemena. Većina virusa je vrlo osjetljiva na vanjske činioce, zbog čega ne mogu da opstanu duži period izvan ćelije domaćina. Isti virus može da uzrokuje različite simptome pri različitim uvjetima okoline. Faktori kao što su temperatura, svjetlost i voda utječu na simptome. Simptomi se mijenjaju zavosno od sezone; neki se javljaju ljeti, a neki zimi. Granična temperatura je 30°C. Termalna tačka interaktivacije virusa biljaka je 45-90°C, ali je za večinu virusa ta tačka između 55-70°C.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Maturski Radovi

Više u Skripte

Više u Zaštita životne sredine

Komentari