Obaveze i nadležnosti rukovodioca u javnom sektoru na primeru Direkcije za naknadu štete
Objavio Makimikihaos 25. mart 2024.
Seminarski radovi, Skripte, Ekonomija
Objavio niko82 21. januar 2015. Prijavi dokument
UVOD
O partnerstvima je lako govoriti ali ih je obično mnogo teže ostvariti. Ona zahtevaju kontinuiranu hrabrost, strpljenje i odlučnost. Ona su retko „lako“ rešenje problema i mogu ponekad da predstavljaju frustrirajuće i razočaravajuće iskustvo – koje ne ispunjava prvobitne nade i očekivanja. Ali i ne mora da bude tako.
Sve je više dokaza mnogobrojnih partnerskih inicijativa koje se razvijaju u raznim delovima sveta koji svedoče da takva saradnja različitih sektora može da bude veoma delotvorna i održiva kada se osmisli, razvije i kada se njome upravlja na sistematski način.
Oslanjajući se na iskustva iz Evrope i Amerike, prepoznali smo potrebu za razvojem međusektorskih partnerstava u Srbiji – i to, pre svega, između poslovnog i nevladinog sektora. Pored socijalnih komunikacija i društveno odgovornog poslovanja, međusektorska partnerstva predstavljaju jednu od oblasti koje su nam u fokusu. Kao prva organizacija u Srbiji koja se bavi temom društveno odgovornog poslovanja, u interesu nam je da svojim partnerima iz poslovnog sektora ukažemo na mogućnosti koje pružaju partnerstva sa nevladinim organizacijama i javnim sektorom.
Pre svega, cilj Smarta jeste da se afirmiše kao kredibilan izvor informacija o partnerstvima – i to za sva tri sektora. Razvijamo resursni centar za partnerstva, koji će osim uporednih iskustava, istraživanja i zanimljivih materijala, pružati i neophodnu edukaciju o značaju i konkretnim koracima u uspostavljanju partnerstava.
1. RAZLOZI ZA SKLAPANJE PARTNERSTAVA
Godine 1992. Konferencija Ujedinejenih nacija o zaštiti životne sredine i razvoju – Svetski samit u Riju – postavio je na centralno mesto partnerstvo vlade, privatnog sektora i civilnog društva kada je reč o postizanju ciljeva globalnog održivog razvoja. Ovo je ponovljeno na narednim samitima koji su se bavili demografskim pitanjima, pitanjima urbanizma, ravnopravnosti polova, društvenim razvojem i – u najskorije vreme i na dosad najsnažniji način – na Svetskom samitu o održivom razvoju u Johanseburgu 2002. godine koji je predstavljao nastavak samita u Riju.
Ali zašto„partnerstva“?
Hipoteza koja stoji u osnovi pristupa koji partnerstvu daje centralno mesto jeste da samo sveobuhvatnom i rasprostranjenom saradnjom svih sektora možemo da obezbedimo da inicijative za održivi razvoj budu dovoljno maštovite, koherentne i integrisane kako bi mogle da reše najzamršenije probleme. Pristupi zasnovani na radu jednog sektora isprobani su i pokazali se kao razočaravajući. Radeći odvojeno, različiti sektori su razvili izolovane aktivnosti – ponekad se takmičeći međusobno i/ili duplirajući napore i trošeći vredne resurse. Odvojene aktivnosti su previše često dovodile do kulture zvane „okrivi drugog“ u okviru koje se haos ili zanemarivanje uvek posmatraju kao tuđa greška.
Partnerstva zato pružaju novu mogućnost da se poboljšaju razvojne aktivnosti – tako što će se prepoznati kvaliteti i kompetencije svakog sektora i naći načini da se oni iskoriste na najbolji mogući način u zajedničkom interesu.
Šta svaki sektor – bilo da je u pitanju javni, poslovni sektor ili civilno društvo donosi?„Osnovne delatnosti“ svakog sektora kreiraju prilično različite prioritete, vrednosti i svojstva.
Osim ovih opštih svojstava, svaki sektor je na drugačiji način kompetentan, ima različite aspiracije i načine rada a sve to može biti udruženo – kroz uspešno partnerstvo – u cilju ostvarivanja zajedničke vizije.
Zajedničkim radom, partnerstva za održivi razvoj mogu da pruže:
– Inovativne pristupe izazovima održivog razvoja i nadi da se može okončati siromaštvo u svetu
– Čitav niz mehanizama koji omogućavaju svakom sektoru da sa drugima podeli svoju kompetentnost i kapacitete kako bi se i zajednički i komplementarni ciljevi ostvarili na efikasniji, legitimniji i na način koji je više održiv nego kada svaki sektor radi zasebno.
– Pristup većem broju resursa na taj način što će omogućiti pristup većem broju tehničkih, ljudskih, fizičkih i finansijskih i resursa znanja koje poseduju svi sektori
– Nove dinamične mreže koje svakom sektoru nude bolje kanale za angažovanje u široj zajednici i veću mogućnost da utiču na određivanje prioriteta prilikom kreiranja politike (u određenoj oblasti)
Objavio Makimikihaos 25. mart 2024.
Objavio nemanja20 25. mart 2024.
Objavio pupovic95 13. mart 2024.
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Objavio nejra.16 27. mart 2024.
Objavio bojana.petr 27. mart 2024.
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Objavio nejra.16 27. mart 2024.
Objavio bojana.petr 27. mart 2024.
Komentari
You must be logged in to post a comment.