Odlomak

Uvod

Dvadeseti vek se smatra vekom ratova, vekom u kome su stradanja dostigla razmere veće nego ikada ranije . Prema istraživanjima Ruth Sivard (Sivard, L. Ruth), broj žrtava u 20 veku je bio 4 puta veći od broja žrtava u prethodna 4 veka. Kada se postavi pitanje na osnovu kojih procena su najveći ratovi u dvadestom veku započeti i vođeni, detaljna analiza na primer, pokazuje da su se oni vodili na osnovu potpuno pogrešnih procena i pretpostavki, netačnih očekivanja i iskrivljenih ili ignorisanih informacija. Desetine milioni građana položili su život na oltar iluzija i slepila svojih vođa, fatalnih nepredvidljivih obrta. Da pomenemo samo da su svi učesnici Prvog svetskog rata očekivali da će se on završiti za nekoliko nedelja, dok su procene učesnika u Drugom svetskom ratu – od Hitlera do Čerčila – bile da će se on završiti za nekoliko meseci.
Iluzije o miru zaslužuju istu pažnju, kao i iluzije o ratu. Dvadeseti vek je započeo i završio s nadom u mir. Na početku i na kraju veka postojalo je optimističko očekivanje da su osvojeni pouzdani temelji mira. Kako, Kenet Volc (Waltz Kenneth) ukazuje, optimistička očekivanja na početku veka počivala su na uverenju da su tadašnje ekonomske/trgovinske povezanosti i međuzavisnosti država , po nekima intenzivnija nego što su to danas, definitivno učinile rat nemogućim. Izbijanje Prvog svetskog rata je predstavljalo dramatičan demanti takvih procena. Na kraju dvadesetog veka, završetak hladnog rata i jačanje globalnih niti povezivanja država, iznova su iznedrile optimističke zaključke da su ratni sukobi definitivno sišli sa scene istorije. Na žalost, i njih je potonji tok u velikoj meri osporio.
Kada govorimo o novim odlikama rata imamo u vidu tendencije koje su snažile od drugog svetskog rata do danas. U okviru međunarodnih sukoba, preciznije intervencije SAD, ispoljena je težnja da se odnos između tehnologije i ishoda rata dovede u apsolutnu korelaciju, da tehnološki superiornu moć ne može poraziti inferiorna moć (primer Vijetnama i poraza SAD), tj. kada postoji asimetrija moći ishod ne može da bude neizvestan; nadalje, ispoljena je trežnja da se skrati vreme ratovanja i da se sa na strani najmoćnijih sila sveta, ujedno i najrazvijenih zemalja, broj žrtava približi o stopi.
 

 

 

Priroda globalizacije

Rasprava o starim i novim ratovima, tesno je povezana sa raspravom o prirodi globalizacije i tipom hegemonije koja je uspostavljena nakon Hladnog rata.
a. Globalizacija predstavalja restrukturaciju sveta koja vodi istovremenoj integraciji i fragmentaciji. Restruktuira se poredak moći, mapa državnih granica, lik regiona, ekonomije pojedinih društava. Kapitalizam postaje uistinu globalan, ali u surovijoj varijanti. Sa padom Berlinskog zida nije nestao samo socijalizam na evropskom tlu već i socijalni kapitalizam. Produbljuje se jaz između bogatih i siromašnih, uvećava broj gubitnika, kao i socijalni i geografski prostor periferizacije. Transformacijom države-nacije, globalizacija proizvodi niz slabih država i na mnogim mestima ustoličava demokratiju niskog intenziteta, nove oblike protektorata.
b. Za strategiju mira od ključne važnosti je i tip hegemonije koji je na delu. Brojni autori su utvrdili da je došlo do promene u karakteru hegemonije i da ona danas sve manje počiva na konsenzusu, uvažavanju interesa podređenih, a sve više na upotrebi sile, na agresivnom militarizmu, tvrdom unilateralizmu. Po nekim analitičarima na delu je nova imperijalna strategija (izražena u Strategiji nacionalne bezbednosti (2002)). Njen cilj je uspostavljanje trajne hegemonije, globalnog liderstva, osiguranje vitalnih tržišta, strateških resursa, širenje vojnog prisustva, i sprečavanje potencijalnih neprijatelja preventivnim ratom („anticipativnom samoodbranom“). Hegemon se postavlja iznad međunarodnog prava, a upotreba vojne sile postaje osnovno sredstvo za ostvarenje geostrateških interesa, koji se međutim prikazuju kao sredstvo za rešavanje humanitarnih katastrofa, borbu protiv terorizma, sprečavanje upotrebe oružja za masovno uništenje.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Pravo

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari