Ponuda i određivanje cijene na tržištu

Ponuda i određivanje cijene na tržištu

1. UVOD  

Ponuda predstavlja količinu dobara (proizvoda i usluga) koju su prodavci / proizvođači sposobni i spremni da prodaju na tržištu u datom trenutku i po datoj razumnoj cijeni. Ponuda zavisi od cijene. Ukoliko je cijena viša bit će veća i ponuda. Ukoliko je cijena niža bit će manja i ponuda.

Prema zakonu ponude postoji proporcija između cijene i ponuđene količine :
niža cijena – manja ponuda, viša cijena – veća ponuda. Pad cijena dovodi do pada ponude. Proizvođači se povlače sa tržišta jer po datoj cijeni nisu u mogućnosti da pokriju troškove poslovanja u stvaranju proizvoda i usluga.

Za veći broj proizvoda i usluga postoji pozitivan odnos između ponuđene količine neke robe i visine njene cijene. Kada se tržišna cijena neke robe relativno poveća proizvođači će nastojati da ponude veće količine na određenom tržištu u jedinici vremena.

Suprotno tome, ako se cijena neke robe relativno smanji proizvođači će nastojati da smanje njene količine namijenjene prodaji. Ideja da će proizvođač proizvesti više kada je cijena relativno visoka i manje kada je cijena relativno niska podrazumijeva intuitivno ponašanje pojedinca.

Visoka cijena podstiče proizvođače da povećaju output zato što, pri ostalim nepromijenjenim uslovima mogu ostvariti veće profite. Izgledi za ostvarivanjem relativno većih profita u proizvodnji određene robe stimulišu proizvođače da napuste manje profitabilne aktivnosti i da povećaju output roba koje imaju relativno više tržišne cijene.

                                                                                                                               
2.    PONUDA

2.1. POJAM, OBIM I STRUKTURA PONUDE

Ponuda predstavlja određenu količinu robe ili usluga koju su proizvođači spremni prodati kupcima u određenom vremenu, na određenom tržištu i po određenoj cijeni.1   Veličina ponude, odnosno količina materijalnih dobara koja ce se ponuditi određena je sa više faktora :

1)    Mogućnosti proizvodnje predstavljaju jedan od osnovnih faktora koji utiče na veličinu ponude. Što su mogućnosti proizvodnje veće, to znači da je proizvedeno više roba, pa je ponuda veća i raznovrsnija. U obrnutom slučaju, smanjene mogućnosti proizvodnje znače smanjenje ponude, i to kako po veličini tako i po strukturi.

2)    Zalihe utiču na to hoće li ponuda biti veća od društvenog proizvoda. Ako je iz prethodnog perioda ostalo zaliha neprodate robe, onda će se ponuda povećati iznad društvenog proizvoda. Ukoliko su se zalihe sirovina u ranijem ciklusu potpuno ispraznile, tada se jedan dio proizvoda neće nuditi na tržištu, već će se njime zalihe obnoviti pa će ponuda biti manja od društvenog proizvoda.

3)    Bilans spoljnotrgovinske razmjene, tj.odnos uvoza i izvoza neke zemlje također utiče na obim i strukturu ponude. Ponuda je veća ukoliko je uvoz veći od izvoza, a manja je ukoliko se više robe izveze nego što se uveze. Poseban kvalitet spoljnotrgovinske razmjene je u tome da se njome može popraviti struktura ponude pošto se izvozi roba koje je u zemlji previše, a uvozi se ona koje na tržištu nema dovoljno.

Globalnom ili ukupnom ponudom naziva se cjelokupna količina ponuđene robe u privredi kao cjelini, i to u određenom periodu.2 Obim ukupne količine ponuđene robe tj. ukupne ponude zavisi od cjelokupnog obima proizvodnje. Obično se obim ukupne ponude ne poklapa sa ukupnim obimom proizvodnje, a to se dešava zato što sva proizvedena materijalna dobra nisu namjenjena razmjeni ili što se jedan dio proizvedene robe ne iznosi na tržište radi prodaje, već služi za stvaranje robnih zaliha.