Odlomak

Poreklo i razvoj socijalnog osiguranja

1. UVOD

Socijalno osiguranje je oblik socijalne politike i socijalne zaštite kojim se zaposlenima i članovima njihovih obitelji garantuje materijalno obezbeđenje i zdravstvena zaštita . Socijalno osiguranje uključuje: zdravstveno osiguranje, penzijsko i invalidsko osiguranje i osiguranje za slučaj nezaposlenosti. Postoji obavezno osiguranje kod koga postoji zakonska obaveza poslodavaca i zaposlenih da uplaćuju doprinose u odgovarajuće fondove (PIO, Zdravstveni fond itd.) i dobrovoljno socijalno osiguranje kod koga je uplaćivanje doprinosa zasnovano na dobrovoljnoj bazi. Osnovna prava iz zdravstvenog, penzijskog i invalidskog osiguranja garantovana su zakonom. Njihovo ostvarivanje i druga prava regulišu fondovi osiguranja svojim aktima. Zakonima su predviđeni obavezni vidovi zdravstvene zaštite za svo stanovništvo.
Socijalno osiguranje je stara tema, kao što je staro i samo čovječanstvo. Kolika je zrela svijest čovjeka, današnjeg čoveka, na tom nivou zrelosti nalazi se i kvalitet socijalnog osiguranja.
Njega ne treba gledati po ličnoj želji, tj. koliki nam je nivo socijalnog osiguranja potreban, nego uopćeno, tačnije, kolika je najveća potreba za njim, a iz drugog aspekta kolika je najveća donatorska mogućnost, a da rezultati rada davaoca ne budu ugroženi, destimulisani. Najljepše bi bilo kada bi se zapravo radilo, tj. davalo, po sopstvenim mogućnostima, a dobijalo, zarađivalo, po potrebama. Pošto ova ideja, ni kao hrišćanska, a ni kao komunistička se nije ostvarila, i dalje ostajemo pri težnji ka jednom idealnom socijalnom društvenom uređenju gdje kao prvo niko ne bi živio ispod jednog normalnog nivoa i gdje bi svako imao hranu, odjeću, obuću, smeštaj sa minimalnim konforom, odmor, mjesto i način za provođenje odmora, te zdrastvenu, invalidsku i dostojanstvenu starosnu zaštitu, a na kraju nikako ne treba zanemariti i pravnu, moralnu, tj. jednom riječu i ljudsku pravdu.
Danas, pored jake šarolikosti stepena socijlne zaštite u svijetu, ni za jednu državu ne možemo da kažemo da je postigla idealan, a ni optimalan nivo, ali pametnim stabilnim društvima (državama) uvek je to najveći cilj i hvale se sa svojm dostignućima.
1.1 Istraživačka metodologija koja će se koristiti

U seminarskom radu bit će korišteno više naučnih metoda:
• Metoda anlize
• Metoda sinteze
• Metoda dedukcije

Metoda analize će se koristiti u teorijskom dijelu rada za definiranje i objašnjenje pojma i predmeta socijalnog prava, socijalnog osiguranja, njegovog historijskog porijekla i razvoja,
Metoda sinteze će se takodjer koristiti u teorijskom dijelu rada, ali posebno i u završnom dijelu ovoga rada gdje će se objedinjavanjem svih saznanja i rezultata istraživanja omogućiti potvrđivanje postavljenog cilja mog istraživaja.
Metoda dedukcije bit će primjenjena da bi se na osnovu svih skupljenih znanja i rezultata istraživanja donijeli zaključci ranije o rečenom.

Istraživačke metode prikupljanja podataka za izradu ovog seminarskog rada sastoje se u:
• Teorijskom radu na literaturi, koja obuhvata analiziranje značajnog broja tekstova, knjige, članci, raspoložive studije slučaja i internet, koji tretiraju projeklo i razvoj socijalnog prava i socijalnog osiguranja u našem zakonodavstvu.
2. POJAM SOCIJALNOG OSIGURANJA

Socijalno osiguranje, osiguranim licima na principima obaveznosti, uzajamnosti i solidarnosti, obezbeđuje zdravstvenu zaštitu i materijalna davanja u slučaju nastanka pojedinih socijalnih rizika, kao što su bolest, starost, invalidnost, nezaposlenost i smrt. U literaturi postoje različita terminološka i pojmovna određenja socijalnog osiguranja. Ono je jedan od najvažnijih metoda socijalne politike, ono predstavlja metod zaštite lica pogođenim socijalnim slučajem. Poslije metode socijalnog osiguranja kao metod socijalne zaštite razvilo se socijalno obezbjeđenje. Ova dva metoda su u procesu razvoja socijalne politike u stvari nastali jedan od drugog, tako je socijalno osiguranje tokom svog sopstvenog razvoja preraslo u socijalno obezbeđenje.
Socijalno osiguranje, kao pojam, nije postajalo sve do buržoaske revolucije, ali kao činjenica, tj. potreba za tim već je bila prisutna od početka klasnog, plemenskog društva, gde je nastala prvobitna svojina na sredstvima za rada, a u raspodjeli i podjeli viška vrijednosti, proizvoda. Pomenuta sredstva su prisvajali jači pojedinci, a slabijima bi nešto udijelili po sopstvenom nahođenju.
U kapitalizmu radnici (klasa bez svojine sredstava rada) postali su slobodni i pravno i ekonomski, a kao takvi osim svoje radne snage nisu imali ništa, pa u slučaju bolesti ili starosti, ili zbog bankrota kapitaliste izgubili bi posao, što nije bilo rijetkost u to vrijeme. Zbog toga, nastali su radnički pokreti, sindikati, koji su počeli da se bore za poboljšavanje socijalnog stanja radnika.
Danas radnici imaju na tržištu verifikovanu i valorizovanu zaradu, zdravstveno i penzijsko osiguranje, zaštitu za vrijeme nerada (ne svojom krivicom), a preko svojih sindikalnih organa učešće i u upravljanju i raspodjeli viška vrijednosti, koje su stvorili sa sredstvima za rada svojih poslodavaca.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Pravo

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari

Click to access the login or register cheese