Porodično pravo II

PROMJENE U ODNOSIMA RODITELJA I DJECE

Tradicionalno porodično pravo je počivalo na unitarnom konceptu porodice, patrijarhalna porodica zasnovana na braku.Dominantna uloga je pripadala ocu, a primarni značaj su imali imovinski odnosi.Uloga žene je bila da se brine o djeci i kući..Interes porodice je dominantan u odnosu na individuu, njene ličnosti i interes.Brak je odredjivao socijalni status supružnika i djece, i u principu traje doživotno.Radjanje i podizanje djece osnovna svrha braka, sexualni odnosi su ekskluzivni domen braka, vanbračna djeca imala ograničenu pravnu zaštitu.U 2o vj. razbija se stereotip porodičnih uloga.Sintagma «bračni drugovi» zamjenjuje «muža i ženu» a «otac i majka» postaju roditelji.Oni imaju ista prava i dužnosti, a glavni instrument ostvarivanja prava i obaveza postaje sporazum.Karakter porodičnih prava izražava odnose izmedju generacija.2o vj.označava značajnu promjenu odnosa prema djeci.Cilj roditeljskih prava je staranje i zaštita djece, prihvata se stav da se roditeljska prava vrše u interesu djeteta.Djete se sve više individualizuje kao subjekt i odredjuju mu se njegova prava.

 
DRŽAVA PRAVO I PORODICA

Iz porodice kao zajednice nastaju porodična prava, kao što je pravo djeteta da ima oba roditelja, pravo djeteta na porodični život, pravo da zna svoje porjeklo. Porodična prava kao ljudska prava- U domenu roditeljskog odnosa sve više raste individualna moć da se donese odluka o radjanju djeteta, čak nasuprot utvrdjenoj demografskoj politici države, da se odluči s kojom osobom će se živjeti i koje će sve vrijednosti prenjeti na sledeću generaciju.Pravo na zasnivanje porodice je priznato ljudsko pravo u Opštoj deklaraciji o pravima čovjeka.Model roditeljskog odnosa i porodični konflikt-porodično pravo idalje zadržava kao model bračnu, potpunu i u većini država nuklearnu porodicu.Roditeljski odnos se zasniva na nekoliko pretpostavki:da su roditelji utvdjeni, da žive zajedno, da aktivno i pravilno vrše svoja prava i obaveze.Princip intervencije države-u modernim pravima to je interes ili dobrobit djeteta.U početku je ova intervencija bila ograničena na zanemarivanje i zloupotrebu roditeljskog prava i izbjegavala se u manje hitnim stvarima.Danas postaje cilj pravne politike i primjenjuje se na sve slučajeve kad su roditelji nesposobni ili ne žele da obezbjede pravilnu brigu o djetetu i ostvare svoju obavezu staranja.NAČELA REGULISANJA-Sistemska načela:jednakosti muškarca i žene, jednakost djece rodjene u braku i djece rodjene vam braka i posebna zaštita djeteta.Načelo ravnopravnosti roditelja-oba roditelja imaju ista prava i dužnosti,jednak pravni položaj medjusobnoi prema trećim licima.Roditeljska prava i obaveze pripadaju i ocu i majci zajedno.Vrše ih sporazumno.Ako jedan roditelj umrek, ili nije u mogućnosti da vrši roditeljska prava i obaveze , vrši ih isključivo drugi roditelj. Načelo ravnopravnosti bračne i vanbračne djece-sva djeca, bez obzira na status njihovih roditelja imajujednak pravni položaj.Bračna i vanbračna djeca imaju jednaka prava i obaveze prema svojim roditeljima i dr.srodnicima i obrnuto.Ovo načelo isključuje mogućnost zabrane istraživanja očinstva djece rodjene van braka.Posebna društvena zaštita djeteta- na ovom načelu se temelji ukupna društvena briga o djeci (zdravlje,obrazivanje, socijalna sigurnost), ali i porodično pravna zaštita.Uredjenje odnosa roditelja i djece vrši se prvenstveno u intersu djece, a ne u intersu porodice kao cjeline ili roditelja.Društvena zaštita se ostvaruje preko ovlašćenih organa i predvidja mjere zaštite.Zaštita se pruža maloljetnoj djeci koja nisu pod roditeljskim staranjem ili su zbog različitih razloga lišena roditeljskog staranja (nesposobnost, ne želi da se stara o djetetu i sl) ili se roditelji ne staraju o djeci na adekvatan način.PRINCIPI PORODIČNE ZAJEDNICE-Shvatanje zajednice-moderno PP je usmjereno na pojedinca i postoji jasna tendencija upravu i socijalnim programima da se porodica tretira kao zbir individua koje su samostalne i nezavisne.Brak i porodica se definišu kao «zajednica života».Postoji više teorijskih shvatanja zajednice.Porodični odnosi se mogu shvatiti kao de facto odnosi, kao jedan istorijski slučaj, slučajna veza izmedju različitih ljudi, i svako će se držati sporazuma o zajednici dok je to unjegovom interesu.Drugi pristup polazi od pravila koja su unaprijed postavljena i prihvaćena i koja kreiraju, ali i iscrpljujuobavezu članova porodice.Treći model zajednice je model principa, odnosno ljudi kao članovi zajednice prihvataju da se rukovode zajedničkim principima, a ne pravilima koji su rezultat političkog kompromisa.Principi:biološki,obaveza poštovanja odgovornosti, porodična solidarnost, reciprocitet.Biološki princip-Odnosi roditelja i djece imaju biološku osnovu, začeće i radjanje djece.Na ovom principu zasnivaju se pravila o utvrdjivanju materinstva i očinstva i pravila o osporavanju koja omogućavaju da se uskladi pravno i faktičko stanje u slučaju nesaglasnosti.Primjenom nove tehnike medicine utvrdjivanje očinstva analizom krvi, primjena vještačke oplodnje uslovila je povećanje značaja o istini porjekla djeteta.Obaveza poštovanja odgovornosti-zavisnost djeteta posebno u prvim godinama života je ogromna i djetinjstvo je dug i dinamičan period koji nalaže da oba roditelja budu odgovorna za podizanje djeteta i da odgovornost predstavlja njihovu obavezu.Porodične su norme zato imperativne prirode i ne mogu se mjenjati voljom učesnika.Ipak ova konstatacija nema opštu jednaku primjenu i varira od jednog do drugog odnosa.Porodična solidarnost-ideja bratstva se smatra bitnom odrednicom porodice kao zajednice.Čini je je pravo na brigu i pažnju na dobrobit članova porodice.Iako je veza izmedju članova vrlo bliska i podrazumjeva ličnu, a ne kolektivnu odgovornost, ona pretpostavlja da nićiji život nije od većeg značaja.Za većinu ljudi odgovornost prema članovima porodice je primarna.Reciproitet-Ljudi imaju različite stavove u pogledu stepena žrtvovanja koji smatraju potrebnim i opravdanim.On se ispoljava kao pravo na pomoć.Tradicionalni stav da roditelji podižu svoju djecu, a da se djeca o njma staraju u starosti prestao je da funkcioniše kao obaveza zajedničkog života.Djeca su dužna da pomažu svoje roditelje ekonomski i na dr.način u okvirima porodične solidarnosti, ali ta obaveza više nije bezuslovna.Ako se roditelj nije starao o djetetu dijete nema nikakve posebne obaveze.SUBJEKTI RO:roditelji,dijete.Roditeljska sposobnost-Roditelj može biti svko fizičko lice.Uobičajeno se odnosi na lica koja su biološki sposobna za radjanje.Majkom se smatra žena koja ga je rodila, , a ocem lice koje je začelo dijete.Zakoni najčešće predvidjaju odredjeni uzrast ili stepen mentalne sposobnosti (npr.sposobnost za rasudjivanje) i oni se opravdavaju dobrobiti mladih osoba i njihovog potomstva.Ne postoje sankcije za povredu ovih pravila.Razvojem novih tehnika biološke reprodukcije postavilo se pitanje da li treba mijenjati uobičajeni pojam roditelja.Faktički i pravni roditeljski odnos-Začeće i rodjenje djeteta su osnovne činjenice na kojoj se zasniva materinstvo i očinstvo kao faktička veza.Da bi oni postali i pravna veza primjenjuju se odredjena pravna pravila.Pravila o njihovomutvrdjivanju se razlikuju.Materinstvo se smatra očiglednom činjenicom, zasniva se rodjenjem i u našem pravu se utvrdjuje administrativnim postupkom..Očinstvo nije očigledno i utvrdjivanje se razlikuje zavisno od toga da li se roditelji nalaze u braku ili ne.Razlikuje se utvrdjivanje očinstva u braku i van braka.Ocem djeteta rodjenog u braku smatra se muž majke, a ako je dijete rodjeno van braka očinstvo se utvrdjuje priznanjem,dobrovoljnom izjavom volje, sudskim putem.Pravila o utvrdjivanju očinstva i materinstva ne znače uvijek istinu o proijeklu djeteta.To utvrdjivanje se ostvaruje u sudskom postupku osporavanja očinstva i materinstva i tako se pravno stanje uskladjuje sa faktičkim.Drugi načini uspostavljanja roditeljskog odnosa-sociološko roditeljstvo-vrlo stari način ustanovljavanja rod.odnosa koje se razlikuje od prirodnog je usvojenje.U modernim pravima ona se smatra prije svega ustanovom koja maloljetnoj djeci lišenoj rod.staranja obezbjedjuje porodicu.Za razliku od biološkog rod.odnosa ovi podliježu posebnojkontroli.Usvojioci postaju roditelji činom zasnivanja usvojenja.Danas, ako postoje prepreke za prirodno začeće djeteta primjenjuju se različite tehnike polodnje od inseminacije do implantacije.PZ zabranjuju utvrdjivanje očinstva djeteta začetog vještačkom oplodnojm majke i zabranjuju osoravanje očinstva mužu majke koji je dao saglasnost da se dijete začne vještačkom oplodnjom majke oplodnim ćelijama dr.muškarca.Sociološko roditeljstvo može nastati zaključenjem novog braka prirodnog roditelja djeteta i trećeg lica, kada mogu nastati i pravni odnosi izmedju očuha i maćehe sa pastorcima.Djete kao subjekt-Pojam dijeteta se odredjuje na 2 načina:na osnovu godina i statusa.Dijete je lice koje nije dostiglo odredjeni uzrast koje nije punoljetno.U našem pravu to je 18 godina bez obzira na pol.Dijete ima odredjene sposobnosti i prije ove granice:sposobnost za zaključenje braka, radna sposobnost, testamentarna, saglasnost za zasnivanje usvojenja, odluka o prekidu trudnoće i sl.Pojam dijete se odredjuje i na osnovu statusa, koje se obrazlaže sa stanovišta poslovne sposobnosti i sposobnosti za vršenje prava.Roditelj ili staratelj zastupa dijete do navršenog punoljetstva.Po zakonu dijete stiče status nezavisnosti kao odraslog lica zaključenjem braka maloljetnika-potpuna emancipacija, čime dobija potpunu poslovnu sposobnost koju ne gubi i ako se brak razvede prie punoljesta.Roditeljsko pravo roditelja tu prestaje.Porodični status dijeteta-Porodica je prirodnookruženje dijeteta i čini sponu izmedju pojedinca i društva.Roditelji imaju znaćajnu ulogu pravne zaštite djeteta i smatra se da je on mogu najbolje pružiti djetetu.Prirodno je da dijete ima oba roditelja i pravni model počiva na toj pretpostavci. Djetetovo pravo je da kad god je to moguće utvrdi svoje porijeklo.Širi smisao porodičnog statusa djeteta je da ono pripada odredjenoj društvenoj grupi, tj. njegov subjektivan položaj u porodičnim odnosima lične i imovinske prirode.