Odlomak

Porodično pravo

Razvod braka označava pravni raskid punovažnog braka koji je prilično čest. Do razvoda dolazi na zahtjev jednog ili oba bračna druga u slučaju kad je dalji zajednički život u bračnoj zajednici postao nepodnošljiv. Pravo na tužbu za razvod braka pripada samo bračnim drugovima, i njega ne mogu tražiti treća lica niti državni tužilac kao što je to slučaj kod poništenja braka. Razvodom brak može prestati samo ako su oba bračna druga u životu, jer smrću jednoga od njih brak je prestao prinudnim putem i ne može više biti govora o njegovom pravnom raskidu.Odluku o razvodu braka može donijeti samo nadležni sud nakon sprovdenog parničnog postupka.Bračni drugovi samo mogu tražiti razvod braka, ali donošenje odluke spada u isključivu sudsku nadležnost, i sve dok sud ne donese pravosnažnu odluku brak pravno postoji bez obzira što faktična baračna zajednica može prestati znatno ranije.
Brakorazvodni uzroci su činjenice ili okolnosti odredjene zakonom na osnovu kojih nadležni državni organ (sud) može izreći razvod braka. Uzroci za ravod braka nastaju poslije zaključenja braka, u toku trajanja bračnog života. Brakorazvodni uzroci su opšti i posebni; apsolutni i relativni; skrivljeni i neskrivljeni. Opšti (generalni) brakorazvodni uzrok najčešće se formuliše kao teška poremećenost bračnih odnosa. Posebni (specijalni) brakorazvodni uzroci obuhvataju samo jednu činjenicu ili okolnost zbog koje se može tražiti razvod braka. Apsolutni su oni brakorazvodni uzroci koji predstavljaju dovoljan osnov za razvod braka samim svojim postojanjem.. Relativni su oni brakorazvodni uzroci čije postojanje može dovesti do razvoda braka samo u slučaju ako su svojim djelovanjem doveli do teške poremećenosti u bračnim odnosima, što znači da jedna ili više činjenica ne može biti dovoljan razlog za razvod nego sud mora da utvrdi da li je u konkretnom slučaju došlo do posljedice. Skrivljeni su oni brakorazvodni uzroci koji nastaju zlonamjernim, nedopuštenim, protivpravnim ponašanjem jednog ili oba bračna druga. Neskrivljeni brakorazvodni uzroci predstavljaju činjenice i okolnosti koje dovode do poremećaja u zajedničkom životu, ali se ne mogu pripisati u krivicu bračnim drugovima.

Brakorazvodni uzroci prema Porodičnom zakonu – su ozbiljna i trajna poremećenost bračnih odnosa i i sporazumni razvod braka.
1.Ozbiljna i trajna poremećenost bračnih odnosa – Da bi se brak mogao razvesti potrebno je da sud utvrdi poremećenost bračnih odnosa što označava odstupanje od uobičajenog ponašanja medju supružnicima, i život u braku koji se ne odvija na normalan i uobičajen načini gdje je nužno da poremećenost bude ozbiljna i trajna.. Do ozbiljne i trajne pormećenosti kao objektivne posljedice mogu dovesti različiti uzroci, često i više njih istovremeno, pa se kao uzroci mogu pojaviti: nesaglasnost naravi, teške uvrede, zlosatavljanje, preljuba, nečastan žiovt, dugotrajan prekid bračne zajednice, nesporazum oko polaniranja porodice, nesaglasnost oko vaspitanja i školovanja djece i td. Pravo na tužbu za razvod braka zbog ovog brakorazvodog uzroka imaju oba bračna druga. Zakon ne dozvoljava mužu da traži razvod braka za vrijeme trudnoće žene, odnosno dok njiovo dijete ne navrši godinu dana života, osim ako žena preistane na razvod.
2.Razvod braka po sporazumu – Sporazumni razvod braka postoji onda kada sud odluku o razvodu donosi na osnovu uzajamnog sporazuma supružnika bez ispitivanja zašto oni hoće da izadju iz raka. Bračni drugovi su potpuno saglasni da ne mogu živjeti zajedno i zbog toga oboje žele i predlažu razvod. U zajedničkom podnesku kojim pokreću brakorazvodni postupak oni zajednički iznose činjenično stanje, predlažu dokaze i traže da se iz istog razloga njihov brak razvede. Sud treba da ispita postojanje i ocijeni ozbiljnost činjenica koje opravdavaju zajednički predlog. Ako nema opravdanih razloga, tj. ako odnosi u braku nisu stvarno toliko poremećeni da je zajednički život postao nepodnošljiv brak se neće razvesti. Sporazumni razvod pruža veću slobodu bračnim drugovima, omogućava saradnju i dogovor razvedenih roditelja oko podizanja zajedničke djece i znatno smanjuje vrijeme trajanja i troškove postupka. Ako bračni drugovi imaju zajedničku maloljentu djecu ili zajedničku imovinu uz predlog za sporazumni razvod braka dužni su da podnesu pisani sporazum: o vršenju roditeljskog prava i o diobi zajedničke imovine. Ako uz predlog ne bude podnijet sporazum o djeci i imovini sud će. naložiti bračnim drugovima, da taj sporazum podnesu u odredjenom roku, a ako ne postupe po tome, sud će predlog odbaciti kao neuredan. Sporazum o djeci može biti sporazum o zajedničkom vršenju roditeljskog prava ili sporazum o samostalnom vršenju roditeljskog prava. Sporazum o zajedničkom vršenju roditeljskog stranja treba da odredi i prebivalište djeteta. Ako se radi o sporazumu o samostalnom vršenju roditeljskog prava traba jasno odrediti kojem će od bračnih drugova biti povjereno dijete ili djeca, koliko će i kako drugi bračni drug učestvovati u izdržavanju i kako će sa djecom održavati kontakt. Postoji ograničenje suda da odbije da razvede brak, ako ocijeni da opradani interesi njihove maloljetne zajedničke djece zahtijevaju da se brak održi.
Postupak za razvod braka – Brakorazvodni sporovi su samo jedna vrsta bračnih sporova, u koje spadaju još sporovi za poništenje braka i sporovi za uvrdjivanje da brak postoji.
-Učesnici brakorazvodnog spora su samo bračni drugovi, znaci pravo na razvod braka pripada samo bračnim drugovima.. Samo kroz odredjeni niz formalnih radnji bračnih drugova i suda može se realizovati pravo na razvod.
-Za brakorazvodni postupak važe neka posebna načela. Specifičnost postupka za razvod braka je i u tome što je sud dužan da za sve vrijeme trajanja postupka saradjuje sa organom starateljsva i drugim stručnim službama koje se bave pitanjima braka i porodice, posebno kad bračni durgovi imaju zajedničku maloljetnu djecu. Bez dobre i efikasne saradnje suda i organa starateljstva tokom brakorazvodnog postupka nema kvalitetne odluke o vršenju roditeljskog prava i izdržavanju maloljetne djece poslije razvoda braka.
-Postupak za razvod braka pokreće se tužbom ili predlogom za sporazumni razvod. Ako samo jedan bračni drug želi razvod on podiže tužbu protiv drugog bračnog druga i traži od suda da njihov status supružnika promijeni, da prestane razvodom, ali i tuženi brčani drug može do zaključenja glavne rasprave podnijeti protivtužbu i isticati druge činjenice i okolnosti koje su dovele do poremećaja bračnih odnosa ili tražiti da se brak razvede iz drugih razloga. Ako jedan bračni drug podnese tužbu za razvod braka, a drugi najkasnije do zaključenja glavne rasprave izričito izjavi da ne osporava osnovanost tužbenog zahtjeva smatra se da su bračni drugovi podnijeli predlog za sporazumni razvod braka.. Pravo na podizanje tužbe za razvod braka pripada samo bračnim drugovima, jer jedino oni, a ne i treća lica mogu pokrenuti brakorazvodni postupak. Tužba za razvod braka može se podnijeti i preko punomoćnika. U tužbi za razvod braka pored zahetjava za razvod tužilac može da istakne i drugi zahtjev, kao što je zahtjev da mu se dosudi izdržavanje na teret drugog bračnog druga, zahtjev da mu se povjere djeca na čuvanje i vaspitanje, zahtjev da se utvrdi da se drugi bračni drug nedolično i grubo ponašao u bračnoj zajednici, zahtjev za izdavanje privremenih mjera o smještaju i izdržavanju brčanog druga i djece. Tužbu za razvod braka tužilac može povući do zaključenja glavne rasprave bez pristanka tuženog, i sa pristankom tuženog dok postupak nije pravosnažno završen

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

  • 11 stranica
  • Porodično pravo -
  • Školska godina: -
  • Skripte, Pravo
  • Srbija,  Beograd,  UNIVERZITET MEGATREND - Fakultet za poslovne studije  

Više u Pravo

Više u Skripte

Komentari

Click to access the login or register cheese