Odlomak

Uvod

Prije moderne portfolio teorije smatralo se da svaku akciju treba analizirati putem fundamentalne analize i u portfolio uvrstiti one koje posjeduju potencijal rasta. Savremena portfolio teorija predstavlja najznačajniju inovaciju XX vijeka na području investicija i upravljanja portfolijom hartija od vrijednosti. Nastanak savremene finansijske ekonomije vezuje se za martovski broj Journal of Finance iz 1952. godine, u kojem je Harry Markowitz predstavio svoj rad „Portfolio Selection“. Moderna portfolio teorija pomaže investitorima da odaberu skup hartija od vrijednosti koji daje što je moguće veći prinos portfolija uz željeni nivo rizika. Prilikom odlučivanja o izboru portfolija, investitor pažnju posvećuje očekivanom prinosu, odnosno srednjoj vrednosti i varijansi prinosa kao mijeri rizika u jednom vremenskom periodu investiranja. Kada se porede investicione mogućnosti i kombinuju u portfoliju, pored prinosa i rizika, kao osnovnih varijabli prilikom formiranja portfolija, Markowitz je ukazao i na aspekt korelacije prinosa akcija, koja govori koliko su snažno povezani prinosi pojedinih hartija koje čine portfolio.

Cilj rada je da se ukaže na primjenu portfolio teorije, kao i na njena ograničenja na tržištima. Važno je napomenuti da je osnovna uloga portfolija da se novac ne izgubi. Osim toga naglasila bih da je potrebno prilagođavanje portfolija ‘lokalnim’ uslovima. Neke od opcija koje su primjenjive u našim uslovima:

  • Domaće dionice – dobra strana je što se mogu naći relativno jeftino, ali s druge strane u uslovima političke nesigurnosti mogu donijeti veliki gubitak (npr. Agrobanka)
  • Strane dionice – dobra strana je mnogo veća sigurnost, a losa strana je što su većinom dosta skupe, a i provizije prilikom kupovine/prodaje su više nego kad se trguje domaćim dionicama.
  • Nekretnine – dobra strana je relativna sigurnost investicije, loše strane su nemogućnost manjih investicija i velike fluktuacije u vrijednosti.
  • Zlato (i drugi plemeniti metali) – dobra strana je relativna sigurnost, te zaštita od inflacije i valutnih rizika, loše strane su što ne donosi prinos, a postoje troškovi/rizici držanja, te teškoće u kupovini/ prodaji u ovim krajevima.
  • Štednja u banci – dobra strana je solidan i predivdiv prinos, loša strana je ‘klimavost’ domaćih banaka.
  • Obveznice – ovdje nisam baš upoznata sa mogućnostima fizickih lica da ulažu u obveznice kod nas, znam npr. da je prošle godine Srbija prodala 800 miliona obveznica denominovanih u evrima sa kamatom stopom oko 7.5% što izgleda kao bolja varijanta od štednje.

 

 

 

 

Šta je portfolio?
Pojam portfolio predstavlja skup finansijske imovine pojedinca, sastavljen od različitih finansijskih instrumenata (vrijednosnih papira) . Investitor koji upravlja portfolijom može biti pojedinačno fizičko lice, finansijski stručnjak ili banke, fondovi i druge finansijske institucije. Osnovni princip na kojem se formira sastav portfolija je princip diversifikacije. Što je više različitih hartija od vrijednosti ili drugih elemenata u portfoliju, to je tržišni rizik manji, ali istovremeno je manji i očekivani profit.
U slučaju da se Vaš portfolio sastoji samo iz akcija jedne kompanije, kretanje cijene akcija te kompanije na berzi odrediće i sudbinu Vašeg ulaganja. To znači da rast cijene te akcije donosi profit, ali istovremeno ste izloženi i daleko većem riziku u slučaju pada njene vrijednosti. Kako bi se ovo izbjeglo poželjno je ulagati u različite hartije od vrijednosti na čije cijene utiču različiti faktori i čije se cijene stoga ne kreću na isti ili sličan način tj. poželjno je izvršiti diversifikaciju.
Svaki investitor gradi svoj portfolio u skladu sa rizikom koji je spreman da preuzme, u skladu sa svojim investicionim ciljevima i vremenskim okvirom ulaganja.
Tako na primjer, konzervativni investitor će se uvek opredijeliti za portfolio koji sadrži sigurnije hartije od vrednosti, kao što su npr. državne obveznice ili akcije velikih i renomiranih kompanija. Sa druge strane investitori koji su skloniji riziku, željeći da ostvare veću dobit za kraće vrijeme, formiraće portfolio koji u većoj mijeri sadrži hartije koje mogu donijeti daleko veću zaradu tj. prinos, poput akcija malih, brzorastućih kompanija. Međutim, ovakva investiciona strategija nužno je povezana i sa preuzimanjem mnogo većeg rizika. Stoga imajući u vidu da investitori mogu imati različite ciljeve prilikom ulaganja novca, postoje i različite vrste portfolija. Postoje različiti načini za procijenu uspješnosti ulaganja kroz formiranje portfolija. Najčešći metod je poređenje sa određenim repernim indeksom (npr. berzanskim indeksom koji opisuje kretanje određene grupe akcija na određenoj berzi ili indeksom akcija kompanija koje pripadaju određenoj privrednoj grani i slično). U ovom slučaju cilj svakog investitora je da njegov portfolio ostvari veći rast nego što je to bio rast repernog indeksa. U širem smislu formiranje portfolija ne podrazumijeva samo ulaganja u hartije od vrijednosti, već i druge oblike investiranja, prije svega investiranje u nekretnine, kupovinu različitih roba na tržištu (npr. zlato i drugi plemeniti metali, poljoprivredna dobra).
Ali cilj formiranja portfolija je i dalje isti, a to je smanjenje rizika kroz princip diversifikacije tj. kroz kombinovanje instrumenata sa različitim osobinama i različitim kretanjem cijene.

 

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Ekonomija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari

Click to access the login or register cheese