Postupak za ostvarivanje prava na patent

UVOD

Prije nego počnemo sa obradom postupka sticanja prava na patent ukratko ćemo se upoznati sa pojmom patenta i njegovim osnovnim osobinama. Možemo reći da je patent zaštićen pronalazak kao i to da je opšte poznato šta je to pronalazak ali da ne postoji jasna definicija pronalaska. Ovde ćemo navesti samo razgraničenje koje se navodi u pravnoj literaturikoje kaže da je pronalazak novi konkretan način primjene naučnih otkrića u industriji za koje se može dobiti svjedočanstvo koristi koje ima za društvo (npr. Patent) za razliku od drugih oblika tehničkih inovacija koji ne ispunjavaju uslove za priznavanje pravne zaštite u vidu patenta ali predstavljaju doprinos tehničkom napretki i poboljšanju procesa proizvodnje. Pronalasci predstavljaju glavni izvor društvenog i ekonomskog razvoja čovječanstva.

Po Zakonu o patentima, patent predstavlja pravo koje se priznaje za pronalazak iz bilo koje oblasti tehnike, koji je nov, ima inventivni nivo i industrijski je primjenjiv. Tj. To je subjektivno pravo koje pripada fizičkom ili pravnom licu ukoliko su ispunjeni zakonom predviđeni materijalni i formalni uslovi. Prema članu 7. Zakona o patentima predmet pronalaska koji se štiti patentom može biti proizvod, postupak, primjena proizvoda i primjena postupka. Svojstvo nosioca prava na patent dokazuje se pomoću patentne ispravenj koja predstavlja formalni dokaz o postojanju patenta za određeni pronalazak i prava prava određenog lica na taj patent.

Zakon o patentima iz 2004 god. Određuje predmet pronalaska u zavisnosti da li se od njega može tražiti zaštita u obliku patenta koji smo već solidno definisali i malog patenta kojim se štiti nov, industrijski primjenjiv pronalazak i koji ima inventivni nivo niži od inventivnog nivoa koji se traži za patent, ali koji prevazilazi rutinsko korištenje stanja tehnike od strane stručnjaka.

Uslovi za sticanje patenta ili uslovi patentabilnosti jesu dvije grupe uslova:

a) materijalni (pozitivni) uslovi su oni koji pronalazak treba da ispuni da bi dobio patentnu zaštitu i oni se odnose na materijalnu sadržinu pronalaska. To su nosivost, inventivni nivo i industrijska primjenjivost;
b) formalni uslovi tj. Uslovi koje treba da ispuni prijavnik da bi ostvario pravo na patent, tj. Da bi dobio patentnu ispravu.

Da bi se nekom pronalasku priznala zaštita patentom, potrebno je kumulativno ispunjenje i materijalnih i formalnih uslova.

U uvodu još da pomenemo da od pronalazka treba razlikovati

• naučna otkrića,
• naučne teorije i matematičke metode,
• estetske kreacije,
• planove pravila i postupke za obavljanje intelektualnih djelatnosti, za igranje igara ili obavljanje poslova,
• programe računara i
• prikazivanje informacija.

U članu 9. Zakona o patentima su navedeni izuzeci od patentabilnosti.

POSTUPAK ZA STICANjE PRAVA NA PATENT

Postupak za priznanje prava na patent je upravni postupak koji se pokreće i vodi pred nadležnim organom za poslove u vezi zaštitom pronalazaka. Organ nadležan za poslove u vezi sa zaštitom pronalazaka jeste Zavod za intelektualnu svojinu. Sam postupak za priznanje prava na patent u principu sastoji se od tri faze:
a) podnošenje prijave,
b) ispitivanje materijalne i formalne sadržine prava i
v) donošenje rješenja o priznanju ili odbijanju traženog prava.

Nosilac patenta ili malog patenta po Zakonu o patentima ima isključivo pravo da:

1.     Koristi u proizvodnji zaštićen proizvod,
2.     Stavlja u promet predmete izrađene prema zaštićenom pronalasku,
3.     Raspolaže patentom ili malim patentom.

Postupak za priznanje prava na patent je po pravilu dugotrajan, formalan, zahtjevan i skup. Zakon o patentina iz 2004 god. Ga detaljno reguliše što dovodi do toga da je obrada ovog postupka podjeljena na sledeće oblasti:

1.     Pokretanje postupka
2.     Sadržina prava za priznanje patenta
3.     Pravo prvenstva u patentnom pravu
4.     Postupak od prijema do objave prijave patenta
5.     Postupak od objave do priznanja odnosno odbijanja patenta.

Pokretanje postupka

Pokretanje postupka za sticanje prava na patent pokreće se podnošenjem pismene prijave Zavodu za intelektualnu svojiunu a podnosiocu prijave može se na njegov zahtjev izdati potvrda o primljenoj prijavi. Za svaki pronalazak se po pravilu podnosi posebna prijava za priznanje patenta.

Podnosilac prijave može biti svako zainteresovano fizičko ili pravno lice, svako domaće ili strano lice. Za domaće lice, bilo fizičko, bilo pravno, bitno je reći da nemože tražiti zaštitu pronalaska u inostranstvu prije nego što podnese prijavu Zavodu u Srbiji i to ek nakon tri mjeseca od dana podnošenja prijave u Srbiji. Više lica koja zajedno rade na pronalasku, zajedno podnose prijavu i ako im se traženo pravo prizna, svi su nosioci prava na patent.

Srbijansko pravo polazi od pretpostavke da je podnosilac prijave pronalazač odnosno supronalazač, tj. Da ima pravo na zaštitu pronalaska. Ako to nije slučaj, tj. Ako podnosilac prijave nije pronalazač, pravi pronalazač ima pravo da pokrene poseban postupak koji se naziva postupkom osporavanja prava protiv lica koje je neovlašćeno podnijelo prijavu za njegov pronalazak i postalo nosilac prava. Možemo reći da je pretpostavka da je podnosilac prijave pronalazač, oboriva. Svojstvo pronalazača se pretpostavlja i u pravima drugih evropskih zemalja. U anglosasonskom pravu podnosilac prijave čak garantuje da je on i pronalazač dok kod drugih sistema pravo na patent ne zavisi od svojstva pronalazača, već od činjenice ko je prvi podnio prijavu za zaštitu prava. Zakon o patentima iz 2004 god. Prihvata sistem koji je kombinacija oba sistema – sistem  „prvog pronalazača“ i sistem  „prve prijave“.