Odlomak

UVOD

Pod pojmom spoljne trgovine podrazumevaju se svi oblici ekonomske saradnje jedne zemlje sa inostranstvom. Međutim u striktnom smislu spoljna trgovina obuhvata promet roba i usluga koje jedna zemlja obavi sa inostranstvom. U teorijskom smislu trgovina predstavlja organizovanu razmenu dobara izmenu pojedinih članova svetske privrede po načelima celishodnosti i ekonomičnosti. Spoljna trgovina se najčešće definiše kao organizovani i razvijeni vid robne razmene. Podela trgovine na unutrašnju i spoljnu je stvar konvencije, s obzirom da su funkcije trgovine gotovo iste.

Spoljnotrgovinska razmena je i u prošlosti i sada podsticana težnjom čoveka i svim društvenim formacijama da poboljša svoje uslove rada, svoj način života i životni standard uopšte. Spoljnotrgovinska robna razmena se odvija u uslovima nepoštene konkurentske borbe radi obezbeđenja što većeg učešća u ukupnoj sumi viška vrednosti stvorenog u proizvodnji robe, koja je predmet međunarodne razmene.

Promet robe i usluga jedne zemlje sa inostranstvom predstavlja spoljnu trgovinu. Ovde ne spadaju jednosmerni transferi (pokloni, pomoći i sl.) već kretanje zlata i investicije u inostranstvu. Spoljna trgovina predstavlja deo prometa u kome se razmena obavlja na taj način što predmet kupoprodaje prelazeći carinsku liniju napušta teritoriju zemlje prodavca izvoz ili ulazi na teritoriju zemlje kupca uvoz. Ova razmena obuhvata, pored razmene internih dobara, još i obavijanje najrazličitijih proizvodnih i neproizvodnih usluga po nalogu i za račun inostranih državljana ( transport, špedicija, osiguranje, bankarske usluge, turizam, privredne informacije i propaganda, izdavačka i druge uslužne delatnosti).

Za određivanje pojma spoljnotrgovinskog prometa od domaćih izvora prava najveći značaj ima Zakon o spoljnotrgovinskom poslovanju, dok se strani izvori prava spoljne trgovine određuju u zavisnosti od toga o kojoj se stranoj zemlji u konkretnom slučaju radi. U zakonu o spoljnotrgovinskom poslovanju se spoljna trgovina definiše kao prekogranični promet roba i usluga. U spoljnotrgovinskom poslovanju je od posebnog značaja zaštita domaće proizvodnje, kako za nerazvijene tako i za razvijene zemlje. Postoji veliki rizik u poslovanju, usled čega proizilazi potreba poznavanja i najudaljenijih tržišta u svetu, njihovih spoljnotrgovinskih deviznih, carinskih, kreditnih i valutnih sistema. Sistemi carina i carinske politike, primena ili ne klauzule najpovlašćenije nacije i dr. spada u vrlo složen i razgranat mehanizam ostvarivanja spoljne trgovine.

 

 

Pojam spoljnotrgovinskog poslovanja

Spoljnotrgovinski promet-poslovanje predstavlja promet robe i usluga između trgovinsko-pravnih subjekata čija se sedišta nalaze na teritorijama različitih država. Ovo poslovanje se obavlja u skladu sa osnovnim načelima društveno-ekonomskog uređenja države. Za svaku zemlju je jako bitan odnos sa inostranstvom, kao vrlo značajan deo ekonomske aktivnosti svake zemlje. U savremenom svetu nijedna zemlja bez obzira na svoje razvojne potencijale i uslove nije sama sebi dovoljna, posebno ne u ekonomiji i ekonomskom razvoju. Zbog toga kažemo da su sve zemlje ekonomski upućene jedna na drugu, odnosno u stanju su međusobne uslovljenosti i zavisnosti.Priroda ekonomskog života i ekonomske aktivnosti ruši sve prepreke, pa čak i međudržavne granice i to i onda kada su one razdvojene političkim ili nekom drugim činiocima.
Savremena ekonomska teorija i praksa, međunarodnim ekonomskim odnosima i spoljnotrgovinskom poslovanju pridaju posebnu pažnju i značaj. Možemo reći da u osnovi međunarodnih ekonomskih odnosa stoje tri razloga zbog kojih zemlje pojedinačno učestvuju u njima:

  • Razlike u uslovima proizvodnje među zemljama i područijima sveta
  • Opadajući troškovi proizvodnje
  • Različitost u ukusima-veća ponuda na tržištu i potpunije zadovoljavanje potreba.

Zbog toga svaka zemlja nastoji da u svojoj spoljnotrgovinskoj aktivnosti iskoristi prednosti koje ima u proizvodnji određenih proizvoda i usluga u odnosu na druge zemlje sa kojima održava ekonomske odnose. Te prednosti se ispoljavaju kao korišćenje sopstvenih povoljnih uslova za njihovu proizvodnju, niži troškovi proizvodnje, bolji kvalitet proizvoda, viši stepen primene tehnike i tehnologije. Ovo omogućava viši nivo produktivnosti rada i doprinosi rastu dohotka. Danas nema države koja ima privredu koja bi zadovoljila njene potrebe. Ni jedna državna zajednica ne podmiruje svoje materijalne potrebe isključivo svojom proizvodnjom, deo tih potreba podmiruje uvozom materijalnih dobara iz drugih zemalja, a deo sopstvene proizvodnje namenjen je zadovoljavanju potreba u inostranstvu. Poznato je da su prirodna bogatstva kao što su energetski izvori, rudna i mineralna bogatstva, prirodni i klimatski uslovi kao faktori proizvodnje, neravnomerno raspoređeni u svetu. Nijedna zemlja ma koliko ona bila velika ne raspolaže u dovoljnim količinama i u odgovarajućem kvalitetu svim tim uslovima. Postoje zemlje koje imaju velike izvore nafte, ali ne i dovoljno pitke vode, zemlje koje imaju rude gvožđa ali nemaju električne energije, postoje zemlje koje imaju povoljne uslove za proizvodnju industrijskih ali ne i poljoprivrednih proizvoda i obrnuto, klimatski uslovi diktiraju mogućnosti i strukturu poljoprivredne proizvodnje ali i strukturu potrošnje. Ako bi svaka zemlja pojedinačno zasnivala svoju proizvodnju samo na sopstvenim prirodnim uslovima i izvorima, onda bi struktura te proizvodnje bila vrlo siromašna, ekonomski vrlo neracionalna a proizvodnja mnogih proizvoda nemoguća.
Zahvaljujući spoljnoj trgovini dolazi do prevazilaženja neravnomernosti u rasporedu prirodnih bogatstava i uslova, kao činioca razvoja proizvodnje. Zemlje koje nemaju svoje izvore nafte uvozom iz drugih zemalja podmiruju potrebe za njom, isto to čine zemlje koje nemaju prirodnih bogatstava u gvožđu, obojenom metalima, mineralnim sirovinama i dr. Zahvaljujući spoljnoj trgovini i međunarodnoj razmeni ponuda poljoprivrednih proizvoda gotovo je ista u svim zemljama sveta bez obzira na postojanje velikih prirodnih i klimatskih razlika koje opredeljuju mogućnosti proizvodnje pojedinih poljoprivrednih proizvoda u tim zemljama pojedinčno.
Međunarodni ekonomski odnosi, posebno spoljna trgovina dovode do ubrzanja naučnog i tehničko-tehnološkog razvoja u svetskim razmerama i u svakoj zemlji posebno. Inovacije u nauci, tehnici i tehnologiji danas se brzo šire svetom čime se prevazilazi neravnomernost u tehničko-tehnološkom napretku. Na taj način se doprinosi ubrzanju razvoja proizvodnje ali i potrošnje u svetu. Taj proces ima značaj za one zemlje koje nisu u stanju da same razvijaju nauku i naučna istraživanja kao pretpostavke razvoja svoje proizvodnje. Spoljna trgovina i uopšte međunarodni ekonomski odnosi, prenose znanja iz jednog u druge delove sveta koja su sadržana u novim mašinama, proizvodnoj opremi, proizvodima namenjenim zadovoljavanju različitih potreba.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Pravo

Više u Skripte

Komentari