Odlomak

Prva snimanja zvuka, fonografi i gramofoni

Veliki korak u istoriji multimedijalnih tehnologija i civilizacije uopšte bilo je prvo snimanje zvuka. Prvi uređaj za reprodukciju zvuka izumeo je švajcarski časovničar Nikola Smooth. Uređaj se sastojao od cilindra na kome se nalaze iglice različite dužine koje proizvode zvuk različite visine i opruge koja služi za okretanje tog cilindra. Takav sistem rada se i dan danas koristi u muzičkim kutijama. Interesantno je još pomenuti da su stariji modeli klavira koristili sistem sličan ovom kako bi «sami svirali».

Prvi uređaj za snimanje zvuka, fonoautograf, konstruisao je Leon Scott. Sastojao se od membrane na koju je pričvršćena iglica. Ona je sa suprotne strane bila u dodiru sa valjkom (cilindrom) na kome se nalazio namotan papir. Registrovan zvuk dovodi do treperenja membrane, koja dovodi do oscilovanja iglice, dok iglica na kraju“urezuje zvuk“ na cilindar. Ovakav uređaj nije bio u mogućnosti da reprodukuje snimeljen zvuk, pa je bilo potrebno da se informacija urezana na cilindar prebaci na metalni cilindar, pomoću kojeg je kasnije fonoautograf mogao da reprodukuje snimljen materijal.

Naslednik fonoautografa i predhodnik gramofona bio je fonograf koga je izumeo Edisson. Fonograf je za razliku od fonoautografa koji je sadržao cilindar sa namotanim papirom imao cilindar na čijoj se površini nalazio mekan materijal poput kalaja ili voska. Na taj način fonograf je rešio glavni problem fonoautografa jer je isti cilindar mogao da se koristi za snimanje i kasniju reprodukciju. Međutim, najveća mana fonografa sastojala se u tome što nije postojala mogućnost masovne proizvodnje cilindara sa istim snimljenim materijalom. Ograničenje je bilo na otprilike 25 kopija sa znatno lošijim kvalitetom pri čemu je original takođe gubio na kvalitetu.

Prvi uređaj koji je poceo masovno da se koristi bio je gramofon, koji je prevazišao glavnu nemogućnost fonografovog cilindra. Za razliku od fonografa gramofon je koristio ravnu površinu (ploču) za urezivanje tonskog zapisa. Dok je kod fonografa iglica vibrirala vertikalno (u zavisnosti od dubine brazde) , kod ploče je dubina bila konstantna, a ton je zapisivan horizontalno (horizontalno vibriranje iglice). Takav sistem omogućavao je masovnu proizvodnju bez značajnijih gubitaka u kvalitetu. Prve ploče korišćene na mehaničkim gramofonima radile su na 78 obrtaja u minuti, dok je kasnije postavljen drugi standard na 45 (Single) , 33 1/3 (Long Play) i 16 2/3 (Extended Play) obrtaja u minuti koji koriste električni gramofoni. Materijal od koga se izrađuju ploče za el. Gramofon kao i stare na 78 obrtaja je PVC, dok su se ostale stare pravile od jačih materijala pa su se teže grebale, ali su lakše pucale.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Informacione tehnologije

Više u Skripte

Komentari