Odlomak

Uvod

Penzije se koriste radi zaštite od rizika u starosti, odnosno to je ukrašen izraz za uklanjanje sa bilo koje dužnosti zobog starosnih godina. Obezbjeđivanje penzije je posljedica povećanog broja ljudi koji doživljavaju starosne godine. na primjer, u svijetu je 1920.godine bilo oko 4,6% populacije starijih ljudi od 65 godina, a u 1985.godini oko 11,7%. Procjenjuje se da će do 2030.godine između 18 i 25% populacije biti starije od 65 godina. Do porasta starosne populacije je dovelo produženo životno doba, smanjena stopa rađanja i sasjećanje imigracija.  Ovo je karakteristično za većinu zemalja, uključujući i našu zemlju.
U svijetu se stvorilo nekoliko trendova za brigu obezbjeđivanja prihoda starijim građanima. Postoji nekoliko poslovnih aktivnosti kao mogućnost za povećanje broja starijih osoba. 1980.godine se stanovništvo bavilo pretežno poljoprivrednom, a stari stanovnici su činili značajan procenat ukupjnog stanovništva, dok su 1985.godine znatno manji procenat radne snage činile starije populacije. Pojedincima je teško da štede za stare dane. Porezi su se povećali, inflacija je nastavila sa razjedanjem potrošačke moći mnogih valuta i sklonost ka štednji je oslabila. Ove promjene su dovele pojedince da traže više pomoći od vlade kao i radnike za pomoć u starim godinama.
U ovom seminarskom radu će bitit riječ o penzionim fondovima, s posebnim naglaskom na privatne penzione fondove i njihovu organizaciju i upravljanje.

 

 

 
Razvoj penzionih fondova

Penzijski fondovi su zabilježili značajan rast svoje aktive u periodu poslije drugog svijetskog rata, a pogotovo u zemljama u kojima egzistiraju privatni penzijski programi.Ova ekspanzija je rezultat rastućeg pokrića radne snage penzijskim osiguranjem i rastuće vrednosti doprinosa penzijskim fondovima.To se odnosi naročito na privatno penzijsko osiguranje koje je postalo značajan segment pregovaranja između predstavnika zaposlenih i poslodavaca, zajedno sa nivoom plata i uslovima rada. U SAD, na primer, proporcija radne snage pokrivena privatnim penzijskim osiguranjem preduzeća bila je udvostručena. Od druge polovine 1970-ih, međutim, formiranje novih penzijskih planova preduzeća je usporeno, a noviji rast aktive privatnih penzijskih fondova više je rezultat rastuće vrijednosti doprinosa nego rastuće pokrivenosti zaposlenih penzijskim osiguranjem. Istovremeno,  značajno je porasla i sama vrijednost aktive privatnih penzijskih fondova. Kombinovana aktiva javnih i privatnih penzijskih fondova krajem 1980-ih već je prevazišla iznos od 2000 milijardi USD.Komparativno u odnosu na druge institucije unutar finansijskog sistema SAD, penzijski fondovi su se učvrstili na drugoj poziciji sa stanovišta vrednosti svoje aktive,a odmah iza sektora komercijalnog bankarstva.
Za razliku od drugih tipova finansijskih posrednika (pre svega banaka, štedno kreditnih asocijacija, pa i investicionih fondova), privatni penzijski fondovi imaju ograničenu potrebu za likvidnošću. Naime, novčani tokovi ovih institucija (cash flows) mogu se predvidjeti sa značajnom preciznošću. Penzijski fond je u mogućnosti da relativno precizno predvidi buduće prilive po osnovu doprinosa (kao fiksni procenat plate svakog zaposlenog kojim kontinuirano doprinosi fondu), a takođe u mogućnosti je da predvidi i buduće odlive po osnovu penzijskih primanja koja su predviđena ugovorom. Ovo omogućava penzijskim fondovima da investiraju na dugoročnoj osnovi, što oni i čine koncentrišući svoje investicije uglavnom na tržištu kapitala. U zemljama u kojima je privatno penzijsko osiguranje ostvarilo značajan stepen razvoja (sa stanovišta pokrića radne snage i aktive penzijskih fondova), privatni penzijski fondovi se smatraju jednim od najznačajnijih investitora na tržištu kapitala.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Ekonomija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari