Odlomak

Uvod

Upravljanje zalihama je jedan od najkompleksnijih i najizazovnijih upravljačkih zadataka. Zalihe su često najveći dio ukupnih sredstava preduzeća. Smatraju se tekućim sredstvom jer se obično prodaju ili utroše u toku jedne kalendarske godine ili u toku jednog poslovnog ciklusa preduzeća. One omogućavaju da se proces proizvodnje i prodaje u preduzeću obavljaju normalno, odnosno bez zastoja ili uz minimalne poremećaje. Zalihe često prouzrokuju značajna finansiska ulaganja u pojedinim preduzećima, što je uslovljeno vrstom i veličinom zaliha, veličinom preduzeća, djelatnošću kojom se ono bavi i slično. Zalihe su uskladišteni materijal koji se koristi da bi se olakšala proizvodnja ili da bi zadovoljili potržnju potrošača. Zalihe se tipično sastoje od sirovina, nedovršene proizvodnje i gotovih proizvoda. Zalihe predstavljaju skup ili ukupnu masu robe. One služe za relativno stalan rad unutar jednog preduzeća uz obezbjeđenje usluga kupcima. Zalihe se mogu smanjiti češćim kupovanjem manjih količina. Količine zaliha u preduzeću zavise od tehničkih i ekonomskih faktora. One su locirane na različitim mjestima proizvodnje čiji tokvi povezuju jedno mjesto skladištenja sa drugim. Nivo do koje se zalihe mogu ponovo popuniti zavisi od kapaciteta nabave, a nivo pražnjenja zavisi od potražnje. Osnovna svrha zaliha je odvajanje od različitih faza proizvodnje.

 

 

 

Zalihe materijala
Adekvatno upravljanje zalihama zahtjeva njihovo poznavanje posmatrano sa različitih aspekata. Prateći kružno kretanje sredstava u procesu reprodukcije, osnovni pojavni oblici zaliha, odnosno stanja angažovanih sredstava su:

  • sirovine i materijali,
  • nedovršena proizvodnja i
  • gotovi proizvodi.

 

 

Sirovine i materijal
Pod sirovinama i materijalima podrazumjevaju se različiti realiteti u vidu sirovina i osnovnog materijala, pomoćnog i pogonskog materijala, sitnog inventara, ambalaže i sl. Zalihe sirovina i materijala su neophodne svim preduzećima radi održavanja kontinuiteta procesa proizvodnje. One preduzeću daju fleksibilnost kod nabavki. Bez ovih zaliha preduzeće bi moglo proizvoditi samo onoliko koliko može da nabavi, kupujući sirovine u skladu sa proizvodnim programom. Količina zaliha sirovina i materijala u svakom konkretnom slučaju zavisi od dejstva više faktora:
Vrijeme izvršenja porudžbine – odnosi se na broj dana koji protekne od momenta ispoljavanja porudžbine dobavljaču do prijema sirovina i materijala na skladištu. Što je vrijeme duže, preduzeće mora da rasplaže sa većim zalihama sirovina i materijala. Učestalost upotrebe sirovina i materijala – još direktnije utiče na nivo njihovih zaliha, pa će zalihe onih sirovina koje se češće koriste biti veće od onih koje se upotrebljavaju manje učestalo. Nabavne cijene sirovina i materijala – su značajan faktor efikasnosti upravljanja zalihama. Jeftinije sirovine i materijal mogu se nabaviti s vremena na vrijeme u većim količinama u odnosu na tekuće potrebe jer je njihov efekat neznatan na iznos ulaganja u ukupne zalihe. Kada su u pitanju grupe sirovina i materijal bitno je računanje sa vremenom izvršenja porudžbine i učestalosti njihove potrebe. Bitne karakteristike sirovina i materijala – sirovine i materijali kojji su izloženi većem riziku od kvara, isparenja ili moralnog zastarjevanja ne mogu se nabavljati u većim količinama u odnosu na neophodne proizvodne i druge poslovne potrebe, jer bi to imalo za posljedicu srazmjerno veće gubitke u njihovoj vrijednosti i prije nego što se upotrijebe.

 

 

 

Nedovršena proizvodnja
Nedovršena proizvodnja obuhvata sve one realitete nad kojima se još uvijek obavlja proizvodnja u toku. To su djelomično završeni proizvodi koji se nalaze u nekom od intermedijarnih stanja proizvodnje, tj. različitog su stepena dovršenosti. Sam nivo nedovršene proizvodnje zavisi od nekoliko faktora:

  • Dužina i složenost proizvodnog procesa – što ima više proizvodnih operacijai što su proizvodne operacije duže, to će dati realitet duže ostati u fazi nedovršene proizvodnje i nivo nedovršene proizvodnje u tom periodu će biti veći.
  • Upravne odluke – takođe, mogu uticati na proizvodno vrijeme i ulaganja u nedovršenu proizvodnju kod proizvodnje trajnih dobara, npr. Treba donijeti odluke koje se odnose koje se odnose na problem proizvodnje pojedinačnih dijelova i sklopova finalnog proizvoda u većim ili manjim količinama, dužim ili kraćim serijama odnosno partijama. Proizvodnja u većim serijama omogućava izvjesno sniženje troškova proizvodnje a povećava zalihe nedovršene proizvodnje, i obrnuto. Sa druge strane, određenim odlukama se može povećati ukupan obim proizvodnje, bez srazmjernog povećanja nedovršene proizvodnje. Uvođenje druge ili treće smjene treba sigurno da dovede do povećanja ukupne proizvodnje, a da pri tom zalihe proizvodnje u toku ne porastu proporcionalno sa povećanjem ukupnog obima. Na nivo zaliha nedovršene proizvodnje mogu uticati i odluke o proizvodnji ili nabavci dijelova i sklopova finalnog proizvoda. Umjesto da ih proizvodi samo, preduzeće može određene dijelove da kupi od drugih preduzeća, svojih kooperanata. Takvom odlukom ono se lišava potrebe da drži veće količine tih dijelova sa sopstvenim zalihama.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Ekonomija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari