Odlomak

1.    U V O D

Delatnost osiguranja čine poslovi osiguranja, poslovi reosiguranja, kao i poslovi posredovanja u osiguranju i reosiguranju i zastupanja u osiguranju. Društva koja obavlјaju poslove osiguranja, odnosno poslove reosiguranja. Društvo za osiguranje je pravno lice sa sedištem na teritoriji Republike Srbije (u dalјem tekstu: Republika) koje je dobilo dozvolu Narodne banke Srbije za obavlјanje poslova osiguranja.  Društvo za reosiguranje je pravno lice sa sedištem na teritoriji Republike koje je dobilo dozvolu Narodne banke Srbije za obavlјanje poslova reosiguranja.  Osiguranje imovine i lica je dobrovolјno, osiguranje imovine i lica je obavezno u slučajevima propisanim zakonom.  Poslovi reosiguranja su zaklјučivanje i izvršavanje ugovora o reosiguranju kojim se osigurani višak rizika iznad samopridržaja društva za osiguranje prenosi u reosiguranje.  Društvo za osiguranje dužno je da reosigura obaveze iz ugovora o osiguranju iznad samopridržaja.  Samopridržaj društva za osiguranje je iznos ugovorom preuzetih rizika koji društvo uvek zadržava u sopstvenom pokriću i koji može pokriti sopstvenim sredstvima.  Društvo za osiguranje dužno je da uvek zadrži deo rizika u samopridržaju,  društvo za osiguranje može preneti celokupan rizik u reosiguranje u inostranstvo za rizike utvrđene međunarodnim ugovorom.

Reosiguranje svoj nastanak i postojanje duguje činjenici da ni jedno društvo za osiguranje ne može ili ne želi samo da nosi sve rizike što ih je preuzelo. Isto tako niti jedno nacionalno tržište osiguranja ne zadržava sve preuzete rizike, već ih delimično prenosi na svetsko tržište reosiguranja. Drugim rečima, reosiguranje kao instrument dodatne diversifikacije rizika je nezaobilazna potreba svakog društva za osiguranje i važan sastavni deo svakog nacionalnog tržišta.

Osiguravajuće društvo se reosigurava kod jednog reosiguravača, a taj prenosi dalje, ne jednom, već desetinama reosiguravatelja – svakome tek nekoliko procenata ili čak promila rizika. Time se bitno umanjuje takozvani rizik likvidnosti osiguravača tj. opasnost da reosiguravač neće biti finansijski sposoban da isplati neku veliku štetu budući da rizik nije na jednom, već na desetinama reosiguravača. Otuda proizilazi da je reosiguranje tipičan međunarodni posao, koji danas nužno prevazilazi nacionalne i državne granice. Karakteristično za poslove reosiguranja je da između reosiguravača i osiguranika ne postoji nikakav pravni, pa u izvesnom smislu ni ekonomski odnos.

 

 
2.    POJAM REOSIGURANJA

Reosiguranje je ponovno osiguranje preuzetih rizika od direktnog osiguravatelja pa kažemo da je reosiguranje u stvari, osiguranje osiguranja. Reosiguranje je osiguranje rizika koji je preuzeo osiguravač.

Reosiguranik je društvo za osiguranje čiji su rizici osiguranja reosigurani u celini ili jednim delom. Reosiguravač je društvo koje vrši delatnost reosiguranja. Reosiguranje je od nezamenljive važnosti za sigurnost poslovanja osiguravača jer on putem reosiguranja povećava kapacitet preuzimanja rizika u osiguranju, štiti sopstvenu sigurnost i sigurnost svojih osiguranika. Reosiguranju nije cilj zaštita osiguravača u slučaju niže ostvarenog prihoda iz ulaganja sredstava od planiranog ili od nečekivanog povećanja troškova, nego pokriće rizika iz sklopljenog ugovora. Međutim, ne postoji reosiguranje koje bi osiguravača zaštitilo od svih mogućih odstupanja u veličini šteta u njegovom portfoliju, jer svaki oblik reosiguranja daje optimalnu zaštitu samo kod pojedinih vrsta rizika.

Reosiguranje predstavlja vertikalnu podelu rizika, gde se ne menja odnos osiguranik –osiguravač. Reosiguranjem, osiguravač (cedent) prenosi višak rizika iznad svog pridržaja na reosiguravača (cesionara), a osiguranik niti zna niti mora znati da postoji reosiguranje, jer svoja prava direktno ostvaruje od svog osiguravača.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Ekonomija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari