Odlomak

Uvod

Savremene privrede su uglavnom otvorene privrede. To znači da stupaju u najrazličitije odnose sa inostranstvom, razmenjuju proizvode i usluge sa drugim privredama, sarađuju sa međunarodnim ekonomskim institucijama i ucestvuju u njihovom radu. Otvorene privrede su za razliku od zatvorenih privreda, uključene u međunarodnu podelu kao proces reprodukcije koji zapocinje u jednoj zemlji a zavrsava se u drugoj.
Pocetak razvoja međunarodnih ekonomskih odnosa seže duboko u proslosti i nikako ne predstavlja pojavu novijeg datuma. Svoj zamah je pocela da doživljava u poslednjih nekoliko decenija, a ključnu ulogu u tom zamahu imale su sledeće pojave:

  • Razvoj telekomunikacija – kroz olaksavanje komunikacije između udaljenih delova planete,
  • Tehnološki progres – kroz proizvodnju roba promenom moderne tehnologije,
  • Spoljnotrgovinska poolitika – kroz stanovište koje je prihvatilo većina zemalja: da je slobodna trgovina između zemalja korisna za sve.

Nekada je glavni subjekt međunarodne trgovine bila država, a danas su to pre svega velike i snažne banke i transnacionalne kompanije – kompanije koje posluju u većem broju zemalja i često ostvaruju prihode koji su veći od bruto dručštvenih zemalja nekih zemalja. Države ce cve ređe javljaju kao poslovni subjekti u međunarodnoj trgovini ali i dalje zadržava značajnu ulogu u međunarodnim ekonomskim odnosima. U unutrašnjoj trgovini svi partneri koriste samo jednu valutu, dok u međunarodnoj trgovini to nije sličaj. U njoj kupci plaćaju u svojoj valuti dok prodavci traže plaćanje u novcu svoje zemlje.
Međunarodna trgovina spada u podsistem međunarodne političke ekonomije i jedna je od njenih najstarijih tema. Pod njom se podrazumeva razmena robe i usluga preko državnih granica. Nastala je kao tražnja svake nacionalne države da se iz nje izvuče što veća korist. Ona treba da ograniči i negativan uticaj domaće ekonomije i društva. Međunarodna trgovina tako povezuje države i čini ih međuzavisnim.

 

 

Promene u robnoj strukturi međunarodne trgovine

Privredna struktura svake zemlje izložena je promenama pod uticajem tehnološkog progresa u pojedinim zemljama, zatim promenama u strukturi potrošnje, kao i dejstvu drugih faktora. Ove promene neposredno se odražavaju na promene spoljnotrgovinske strukture u izvozu i uvozu.
Spoljna razmena se u srednjem veku svodila na nekoliko proizvoda (krzna, svila, žitarice, stoka, piđa, šećer, građevinski materijal i slično). Pronalaskom parne mašine došlo je do razvoja železničkog i pomorskog saobraćaja i do masovnog povećanja međunarodnog prometa i drugih proizvoda (tekstil, koža, guma, ugalj, ruda i slično). Krajem 19 i početkom 20 veka kao posledica druge industrijske revolucije uvođenjem motora sa unutrašnjim sagorevanjem i naizmenične struje, javlja se niz novih proizvoda u svetskoj trgovini.
Posle drugog svetskog rata, u spoljnotgovinskoj strukturi sve veći značaj dobijaju tzv. Nobi proizvodi u svetskoj trgovini: elektronski računari, roboti, savremena transportna i telekomunikaciona oprema, kosmička industrija, procesna oprema, kancelarijske mašine i oprema, savremena hemija i elektronika. Dinamičnu strukturu svetske proizvodnje i trgovine čine i razne usluge: turizam, trgovina, bankarstvo, transport, telekomunikacije saobraćaj i sl. U razvoju napreduju zemlje koje izvoze proizvode visokog stepena obrade (telekomunikacione i elektronske opreme, mašinogradnja i hemija) , a zaostaju zemlje koje proizvode primarne proizvode (poljoprivreda i rudarstvo). Dinamična stavka u svetskoj trgovini (izvozu) , u poslednjim godinama su nafta, gas i derivati, metal, žitarice.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Ekonomija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari