Siromaštvo osoba s invaliditetom

1. UVOD:

Tema našeg seminarskog rada je „Siromaštvo osoba s invaliditetom“.
Kada je riječ o marginalnim skupinama u društvu i socijalnoj isključenosti nemoguće je zaobići osobe s invaliditetom. Njihove životne mogućnosti su uvelike ograničene. Generalno gledajući kroz stoljeća, osobe s invaliditetom imale su brojne poteškoće u životu i tek se u posljednje vrijeme te njihove poteškoće počinju detaljnije proučavati. (Leutar, 2006.)
Kroz seminarski rad upoznat ćemo se s pojmom invaliditeta i siromaštva, te kako su u našoj regiji prihvaćene osobe s invaliditetom, vidjet ćemo neka istraživanja provedena u RH koja se tiču primanja, stanovanja i drugih životnih okolnosti u kojima se nalaze osobe s invaliditetom. Ukratko je prikazan i život invalida u Bosni i Hercegovini.
Rad je podijeljen u nekoliko dijelova.
Prvi dio govori o pojmu invaliditeta, podjeli i vrstama, te uzrocima invalidnosti.
U drugom dijelu se govori o siromaštvu, siromaštvu osoba s invaliditetom, te siromaštvu u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
U trećem, ujedno i zadnjem dijelu seminarskog rada, je prikazana sinteza i kritički osvrt na rad.

2. INVALIDITET

Termin invalidnost se odnosi na različite vrste i stupnjeve oštećenja, teškoća ili smetnji, odnosno nepravilnosti u području fizičkog, psihičkog, psihofizičkog i socijalnog razvoja. (Zovko, 1999.)
U Bosni i Hercegovini, kao ni u svijetu ne postoji jedinstvena definicija osoba s invaliditetom. U upotrebi su različiti termini u različitim područjima (socijalne, zdravstvene zaštite, mirovinsko-invalidskog osiguranja, zapošljavanja) koji invalidnim smatraju osobe koje imaju različita funkcionalna ograničenja.
Pojam invaliditeta je latinskog podrijetla i najčešće podrazumijeva onog tko je radi tjelesnog, intelektualnog ili duševnog oštećenja djelomično ili potpuno izgubio određenu sposobnost (Rački, 1997.).
Umjesto termina invalidnost, koristi se i termin hendikepiranost (handicap – handicapped) nastao od engleskih riječi hand-ruka i cap-kapa, a asocira na povijesno težak socijalni položaj i siromaštvo invalida. (Zovko, 1999.)
Pored izraza teškoće u razvoju (ili hendikep) u stručno – znanstvenoj, zakonodavnoj i svakodnevnoj upotrebi susreću se i brojni termini kao što su: abnormalnost, anormalnost, aberatnost, asocijalnost, defektnost, insuficijentnost, devijantnost, smetnje u razvoju, oštećenja u razvoju, psihofizička oštećenja (smetnje, poremećaji), somatopsihička oštećenja (smetnje, poremećaji) itd. (Biondić u: Tomić, 2007.)
U Međunarodnoj klasifikaciji oštećenja, smanjenih sposobnosti i hendikepa koju je predložila Svjetska zdravstvena organizacija (1980.) tri naveden komponente se definiraju na slijedeći način:
– Oštećenje (impairment) je svaki gubitak ili abnormalnost psihološke, fiziološke ili anatomske strukture ili funkcije.
– Nesposobnost (smanjena sposobnost, disability) je svako ograničenje ili spriječenost neke sposobnosti za akciju (što proizlazi iz oštećenja) u opsegu i obliku koji se smatra normalnim za ljudsko biće.
– Hendikepiranost (handicap) znači nepovoljan položaj danog pojedinca, što je rezultat oštećenja i nesposobnosti, a ograničava ili sprječava obavljanje normalne uloge tog pojedinca ( Kovačević, Stančić, Mejovšek, 1988.).