Odlomak

1.1. ISTORIJAT SMART KARTICA
Razvoj smart kartica započeo je u SAD ranih 50-tih godina XX veka. Niska cena PVC materijala omogućila je proizvodnju robusnih, dugotrajnih plastičnih kartica koje su podesne za svakodnevnu upotrebu i koje mogu bez problema izdržati sve mehaničke i klimatske uslove.
Prvu plastičnu karticu za plaćanje izdao je Diners Club 1950. Ona je bila namenjena bogatima pa je stoga služila i kao statusni simobol. U početku su je prihvatali samo ekskluzivni restorani i hoteli, pa je taj tip kartice bio poznat kao kartica za „zabavu i putovanja“.
Ulazak Visa i MasterCard u tu oblast ubrzao je razvoj tzv. „plastičnog novca“ u obliku kreditnih kartica. Započeto je u SAD, zatim se nastavio u Evropi a nakon nekoliko godina i u ostatku sveta. Danas, kreditne kartice omogućuju ljudima da kupuju bilo gde u svetu. Ta jednstvena prednost je pomogla da se kreditne kartice brzo rasprostrane po svetu. Milioni kartica se proizvedu i koriste godišnje.
Funkcije ovih kartica su prilično jednostavne. Služe kao skladište podataka koje je sigurno od falsifikovanja i kvarenja. Osnovne informacije, kao što su ime vlasnika kartice odštampane su na površini kartice, dok su lični podaci, kao što je broj kartice, utisnuti na kartici. Sigurnost kartica se zasnivala pre svega na savesnosti ljudi koji su koristili karticu što je ubrzo postalo mana jer su kartice mogli imati skoro svi.
Bilo je neophodno da se poveća stepen sigurnosti kartica. Prvo unapređenje se sastojalo od magnetne trake na poleđini kartice koja je omogućavala da se digitalni podaci smeste u formi koju može da pročita mašina. To je zahtevalo i upotrebu novog metoda identifikacije korisnika, umesto potpisa korisnika. Uvedeno je korišćenje personalnih identifikacionih brojeva (PIN).
Ipak, tehnologija kartica sa magnetnom trakom je imala jednu bitnu slabost, a to je da podaci koji se čuvaju na traci mogu biti pročitani, obrisani ili prepravljeni od strane bilo koga ko ima opremu sa takvim mogućnostima. Zbog toga su nepodesne za čuvanje poverljivih podataka. Morale su biti primenjene dodatne tehnike da bi se obezbedila poverljivost podataka i onemogućilo njihovo manipulisanje bez dozvole.

 

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Informacione tehnologije

Više u Maturski Radovi

Više u Skripte

Komentari