Ekonomski fakultet

Kosovska Mitrovica

S E M I N A R S K I   R A D

Predmet: Nacionalna ekonomija

Tema: Štednja (akumulacija kapitala) i ekonomski rast i razvoj

  

Profesor Dr Zvezdica Simić

 Student Jelena Đorović 29/12

 

     Sadržaj 

Uvod........................................................................................................2

Formiranje domaće štednje......................................................................4

Štednja domaćinstva................................................................................7

Štednja privrede......................................................................................8

Štednja države.........................................................................................9

Funkcije potrošnje i njihove poruke za politiku finansiranja.....................12

Međuzavisnost stope štednje i dinamike privrednog rasta.......................14

Finansiranje razvoja stranom štednjom...................................................18

Zaključak................................................................................................19

Literatura................................................................................................21 

1

background image

obuhvata promene u obimu proizvodnje i složene transformacije u kompoziciji i strukturi 
privrede.

2

Akomulacija odnosno štednja je bitna pretpostavka privrednog razvoja, na čijoj osnovi 

može da se ostvaruje i viši nivo blagostanja. U tom smislu, svako društvo je prinuđeno da 
akomulira, kako bi moglo da opstane i da se neprekidno razvija. U razvijenim zemljama sveta 
(SAD, Nemačka, Japan i dr.) u poslednjih 50 godina stopa štednje - udeo štednje u BDP-u, 
prosečno je iznosila od 18%-34%. To je zasigurno bitna pretpostavka za brži ekonomski rast 
nacionalnih ekonomija i svetske privrede, posebno sa stanovišta povećanja veličine domaćeg 
proizvoda i životnog standarda.

2

 

„Privredni   razvoj   predstavlja   ekonomsko   napredovanje   praćeno   promenama   strukture   privrede   i 

promenama u kvalitetu i sastavu finalnog proizvoda“, Napoleoni, C.,Ekonomska misao XX stoleća, CKD, 
Zagreb, 1981.,s., 181.

3

Formiranje domaće štednje

Osnovni   izvor   finansiranja   investicija   na   nivo   pojedinih   nacionalnih   ekonomija   je 

domaća   štednja.   Kad   bi   se   celokupna   proizvodnja   pojedinih   zemalja   plasirala   u   tekuću 
potrošnju,   to   bi   značilo   potpunu   stagnaciju   i   nemogućnost   privrednog   rasta.   Najkraće, 
štednja predstavlja dobrovoljno odricanje potrošnje u sadašnjosti u cilju veće potrošnje u 
budućem   vremenu.

3

  Razumljivo   da   svako   odlaganje   potrošnje   podrazumeva   smanjenje 

korisnosti pojedinih dobara u budućnosti analogno pomeranju vremena njihovog korišćenja. 
Štednja je po pravilu dobrovoljna. Međutim, postoji i nevoljno ili prinudno odricanje jednog 
dela sadašnje potrošnje. Primera radi, kada se smanjuje realna kupovna moć novca dolazi do 
prinudne   štednje.   Prinudna   štednja   se   javlja   u   uslovima   inflacije   izazvane   visokom 
monetarnom ekspanzijom. U krajnjoj distanci, svako prisilno smanjenje potrošnje može se 
označiti nevoljnim oblikom štednje. Svi porezi su tradicionalni oblici prisilne štednje. Kao 
poseban način formiranja štednje mogu se označiti mere deficitnog finansiranja. Njima se 
stvara štednja koja ima za cilj aktiviranje neangažovanih ili nedovoljno iskorišćenih izvora.

Davanje   preciznog   odgovora   na   pitanje   koji   sve   agregati   čine   nacionalnu   štednju 

podrazumeva   prethodno   određenje   ključnih   privrednosistemskih   atributa   zemlje   koja   se 
posmatra   i   precizno   poznavanje   logike   funkcionisanja   njenih   osnovnih   institucionalnih 
sektora.   Imajući   u   vidu   model   tržišne   privrede   proizilazi   da   se   apstrahovanjem 
spoljnoekonomskih odnosa posmatrane zemlje sa inostranstvom, komleks domaće štednje 
kao ključne pretpostavke finansiranja investicija i privrednog razvoja mora locirati u miljeu 
lokacija karakterističnih za tri institucionalizovana sektora: domaćinstva, preduzeća i države.

Osnovne odnose između ova tri institucionalizovana sektora u svakoj tržišnoj ekonomiji 

najvećim   delom   determinišu   formalna   pravila   i   privrednosistemski   atributi   uređeni 
zakonima. Međutim, valja napomenuti da institucionalizovanu infrastrukturu svake zemlje 
određuje i čitav niz neformalnih pravila (tradicije, navike, odnos prema poslu i štednji) čiji je 
značaj u proučavanju formiranja štednje na nacionalnom nivou inzvaredno veliki. Šta više, za 

3

 

Lewis,   A.,   Economic   Development   with   Unlimited   Supplies   of   Labor,   The   Economics   of 

Underdevelopment, New York 1963., p. 416.

4

background image

Ukupna domaća štednja može se dobiti i kada se od raspoloživog dohotka (ukupan 

nacionalni dohodak umanjen za veličinu poreza) oduzme lična potrošnja.

Uloga ukupne nacionalne štednje (privatne štednje i štednje države) je da finansira 

ukupna investiciona ulaganja, dok je svrha poreza finansiranje javnih izdataka. Štednja i 
investicije su time povezane ne samo u pogledu njihove visine već i mehanizmom njihovog 
kreiranja.

Domaća   štednja   je   svakako   najvažniji   izvor   finansiranja   investicija   u   skoro   svim 

zemljama sveta. Njen obim zavisi od veličine bruto domaćeg proizvoda u per capita izrazu i 
od   stope   nacionalne   štednje.   Industrijski   razvijene   zemlje   otuda   svoj   razvoj   po   pravilu 
zasnivaju na investicijama koje finansiraju domaćom štednjom. U većini zemalja u razvoju 
daleko   najveći   problem   predstavlja   nedovoljnost   domaće   štednje.   „Posebno   u 
najsiromašnijim regionima hitna tekuća potrošnja takmiči se sa investicijama kod upotrebe 
oskudnih   faktora.   Rezultat   su   premalene   investicije   u   proizvodni   kapital   koji   je   tako 
neophodan za brz ekonomski napredak.“ 

4

Zbog toga zemlje u razvoju svoje investicije delom 

finansiraju dopunskom štednjom iz inostranstva.

Veličina domaće štednje direktna je funkcija visine bruto domaćeg proizvoda i per 

capita i stope štednje. Štaviše, pouzdano se može tvrditi da visok nivo nacionalnog dohotka 
per capita podrazumeva visoku stopu štednje i obratno. Budući da visoko razvijene privrede 
imaju visok nivo štednje logično je da izraženiji procenat na veliki iznos ima za posledicu 
dovoljan iznos sredstava za nesmetano finansiranje investicionih aktivnosti. Valja imati na 
umu   sledeće   činjenice.   Prvo,   stopa   štednje   je   takođe   funkcija   privrednog   i   finansijskog 
sistema. Na njenu visinu određenog uticaja ima makroekonomska politika razvoja, posebno 
monetarna i fiskalna. Drugo, dobar deo štednje sektora stanovništva, međutim, nikada ne 
dolazi na finansijsko tržište. Brojni su razlozi takvoj pojavi.

Stopa   štednje   je   od   prvorazrednog   značaja   za   dinamiku   privrednog   rasta.   Prema 

poznatom   teoretičaru   privrednog   razvoja   Votsonu   Rostouu,   neophodni   uslov   za   izlazak 
pojedinih   nacionalnih   ekonomija   iz   nerazvijenosti   je   stopa   štednje   između   10%   i   15%. 

5

Međutim, valja uvek imati u vidu da povećanje stope štednje ne znači per se dinamičniju 

4

 

Samuelson , P., Nordahaus, W., Ekonomija, 14. izdanje, Mate, Zagreb, 1992., s. 698.

5

 

Rostow, W., The Economics of Take-off into Sustained Growth, 1963.

6

Želiš da pročitaš svih 22 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti