Terry Eagleton – Ideja kulture

VERZIJE KULTURE

Kultura je antonim riječi priroda, ali je izvedena iz te riječi

• jedno od izvornih značenja je poljodijelstvo, tj održavanje prirodnog rasta
• riječ koja se koristi za istančane ljudske djelatnosti dolazi od termina za obradu zemlje
• Simbolično, Francis Bacon: „O uzgoju i gnojenju duha.“
• Kultura je označavala pojedinu djelatnost dugo prije nego je postala cjelina bavljenja
• Prije nego je postala apstraktnom, bila je i „moralna“ i „intelektualna“

„Kulturni materijalizam“ je svojevrsna tautologija

• Prvo je bila materijalni proces, a tek kasnije postala duhovnim bavljenjem
• Kroz semantički razvoj riječi „kultura“ prati se pomak i razvoj čovječanstva (civiliz.)
• Kultiviranje postaje aspekt duha, pa se odnos izokreće – oni koji se bave obradom tla, ili fizički radnici, seoski radnici, prestaju biti „kulturni“, za istu „nemaju vremena.“
• Lat. Coltere: uzgajanje/stanovanje/obožavanje/njegovanje, colonus se razvilo iz istog korijena, naseljavanje (koloniziranje), cultus iz istog korijena, religijski pojam kulta
• „Kultura“ obuhvaća razvoj, politiku, osvajanja, duhovnost, obrazovanje, religiju
• Bavljenjem s pojmom „kultura“, otvaraju se filozofska pitanja determinizma, identiteta, razvoja, stvaranja, itd.
• Ako je kultura djelatna sklonost prirodnog rasta, tada ukazuje na dijalektički odnos umjetnog i prirodnog, što mi činimo svijetu, a što svijet čini nama

Sredstva kulture kojima se služimo da bismo preobratili prirodu dolaze iz same prirode.
Priroda proizvodi kulturu koja mijenja prirodu, dakle kultura nastaje na razmjeni s prirodom, što će reći da su gradovi nastali iz prirode i samim time su prirodni.
Kultura podrazumijeva pravila, pretpostavlja igru pisanih i nepisanih, ali se pridržavanje pravila ne može uvjetovati, niti postoje pravila o praćenju pravila niti postoje puka nasumičnost niti potpuna određenost.
Ideja kulture odbija organski determinizam i neovisnost duha podjednako, indicira kako u prirodi postoji nešto što je nadjačava i rasčinje, ali istovremeno je izvor toga ukorijenjen u njoj.
Pojam „kultura“ povezuje slobodu i nužnost, priroda se preobražava kroz kulturu, ali joj istovermeno nameće granice.

Kultura se, kao i priroda, može podijeliti i u čovjeku, na onaj dio koji se profinjuje, izgrađuje, te na onaj sirovi dio, samu građu.
Kultura je svar nižeg i višeg onog sposobnog, nadilaženja sebe, razumijevanja boljeg od lošijeg.
Čovjek je nalik ostaloj prirodi jer se, kao i ona, oblikuje, ali se razlikujemo od nje po tome što nešto činimo sami sebi s namjerom, imamo stupanj samorefleksije, potreba za kulturom ukazuje da u samoj prirodi, onoj koja nije čovjek, nešto nedostaje.