Tržište marketing i trgovina

UVOD
Ukupan finansijski uspjeh nekog poduzeća i njegova dobit zavise od marketinga. Proizvodnja, finansije, računovodstvo i ostale poslovne funkcije neće pomoći nekom poduzeću da uspije ukoliko to poduzeće nema svoje tržište, odnosno ukoliko za proizvodima ili uslugama tog poduzeća ne postoji dovoljno potražnje.
Većina ljudi, s malo ili bez iskustva u poslovanju, kad se susreće s pojmom marketinga isti podsvjesno povezuje isključivo s pojmovima kao što su prodaja i oglašavanje. Iako je točno da marketing uključuje i prodaju i oglašavanje, ipak, potrebno je istaknuti da marketing znači i obuhvata puno više ključnih aktivnosti.
Jednostavno govoreći, marketing funkcija u poduzeću ili neprofitnoj ustanovi odgovorna je za usluživanje i servisiranje kupaca te za rad i koordinaciju s posrednicima i ostalim vanjskim organizacijama, poduzećima kao što su različiti distributeri roba, proizvoda, materijala, zatim agencije i slične organizacije koje sudjeluju u različitom gospodarskom okružju.
Danas se susrećemo s primjenom marketinga na svim razinama ljudskih djelatnosti: u proizvodnji i razmjeni roba, u zdravstvu, lokalnoj i državnoj administraciji, u školstvu i umjetnosti.
Različiti su autori definirali marketing na različite načine.
“Marketing u osnovi možemo definirati kao društveni proces kojim putem stvaranja i razmjene proizvoda i vrijednosti s drugima pojedinci i grupe dobivaju ono što im je potrebno ili što žele.”(Kotler, 1988.)
Marketing je proces kreiranja proizvoda ili usluga prema željama i potrebama kupaca.
“Marketing je socijalni i upravljački proces kojim pojedinci i skupine dobivaju ono što trebaju i ono što žele putem stvaranja i razmjene proizvoda i vrijednosti s drugima” (Kotler, Wong, Saunders, Armstrong, 2006)
“Marketing se zapravo bavi identificiranjem i pronalaženjem društevnih potreba” (Kotler, Keller, 2006.)
“Marketing je proces kojim organizacije stvaraju vrijednost za kupce i stvaraju snažne odnose s kupcima da bi za uzvrat od kupaca dobili vrijednost.” (Kotler, Armstrong, 2006)
Marketing je i umjetnost i znanost odabira ciljanih tržišta te privlačenja, zadržavanja i rasta kupaca kroz kreiranje, nuđenje i komunikaciju superiornije vrijednosti za kupce.
Zadatak je marketera dakle stalno pronalaženje novih putova zadovoljavanja kupaca te stalno traženje novih tržišta. Stvarni prelaz na tržišnu orijentaciju i primjenu marketing koncepcije postoji samo onda kada preduzeće, banka, kazalište, grad, država, obrtnik, preduzetnik, polazi od pretpostavke da potrošač ne kupuje bilo koji proizvod ili uslugu, već samo onaj koji zadovoljava njegove potrebe.

HISTORIJSKI RAZVOJ TRŽIŠTA

Uloga tržišta mijenjala se sa razvojem društveno-ekonomskih odnosa. U periodu liberalnog kapitalizma tržište je bilo slobnodno, odnosno konkurentno. Osnovne karakteristike takvog tržišta su usitnjenost ponude i tražnje. Ni prodavac ni kupac nisu mogli bitno da utiču na promenu ponude i tražnje, pa ni cijene, već su morali da im se prilagođavaju. Sa procesom razvoja tehnologije i proširenjem podjele rada, došlo je do potrebe za širom razmjenom proizvoda.

Nestajanjem naturalne proizvodnje i prelaskom na robnu, između društvenih potreba i proizvodnje umetnulo se “tržište”. Svrha prvih individualnih proizvođača svodi se na pravo za tržište i razmenu za drugu vrstu proizvoda nekog drugog proizvođača. Individualac se pretvara u parcijalnog proizvođača i prinuđen je da traži svoje mjesto na tržištu jer drugačije nije u mogućnosti da opstane. On jedino izlaskom na tržište može da sazna da li je njegov rad priznat kao društven ili ne. U uslovima gde osnovicu društvene proizvodnje čine ekonomski samostalni privredni subjekti zakon srazmjerne raspodjele ostvaruje se u obliku zakona vrijednosti.

Dejstvo zakona vrijednosti može dase manifestuje u dva svojstva:

• Prvo svojstvo mu je da putem tržišnog mehanizma utiče na svođenje rada individualnih proizvođača i njihovih akcija na prosječno potrebno radno vrijeme.
• Drugo svojstvoje instrument koji vrši kanalisanje individualnih proizvodnih akcija u smislu iznalaženjanajpovoljnijih proporcija i načina raspodeljivanja ukupnog društvenog rada na pojedine oblasti proizvodnje.

Zakon vrijednosti predstavlja najracionalniji i najefikasniji mehanizam koji orijentiše svakog proizvođačana na što brži razvitak proizvodnih snaga i produktivnost rada .

Zakon ponude i tražnje je specifičan oblik zakona vrednosti. Prema ovom zakonu ponuda se mijenja u istom smijeru u kome se mijenja prodajna cijena, a tražnja suprotno tome. Ovaj zakon djeluje na usaglašavanje ponašanja tržišnih subjekata i uspostavljanje tržišne ravnoteže. Takođe reguliše i cijene po kojima se u određenom vremenu realizuju prodaja ili nabavka. U uslovima savremenog načina proizvodnje dolazi do veće koncentracije kapitala, stvaranja velikih preduzeća sa ciljem proizvodnje one robe koja prije svega ima plasman na tržištu i obezbeđuje zahvatanje maksimalnog profita. Odatle datira period ograničene konkurencije koji traje i danas.